Anemija ili slabokrvnost

Anemiju ili slabokrvnost karakterizira smanjena koncentracija hemoglobina i/ili crvenih krvnih zrnaca u litri krvi ispod normalnih vrijednosti za određenu dob i spol oboljelog. Hemoglobin se nalazi u crvenim krvnim stanicama i služi za prijenos kisika iz pluća u tkiva i organe, a za njegovu izgradnju potrebna je dovoljna količina željeza.

Postoje tri glavne podjele anemije:

1. Aplastična - ova anemija je bolest kod koje je koštana srž vrlo slabo razvijena, a posljedica toga je manjak svih krvnih stanica u cirkulaciji. Može biti prirođena ili nastati kod liječenja lijekovima koji potiskuju obrambeni sustav (imunosupresivi). Ako nastane tijekom trudnoće, većinom nestane nakon poroda.

2. Hemolitična - ova je anemija izazvana lijekovima. Dvije su vrste lijekova koje mogu izravno uzrokovati imunološko razaranje eritrocita:
1. Lijekovi kao što je alfa-metildopa, lijek protiv visokog tlaka
2. Lijekovi koji se mogu vezati na površinu eritrocita i izazvati stvaranje antitijela usmjerenih protiv kompleksa lijek-eritrocit. Razaranje eritrocita uglavnom ovisi o količini i prisutnosti lijeka i obično ubrzo prestaje nakon što prestane njegova primjena.

3. Sideropenična - ova anemija nastaje zbog manjka željeza. Obratit ćemo veću pažnju na ovu vrstu anemije zbog uzroka, a i zbog biljnih pripravaka koji mogu pomoći u njenom liječenju.

Sideropenična anemija

Glavni uzroci sideropenične anemije su:

• manjak željeza u hrani
• dugotrajni gubitak krvi kod produženog i obilnog menstrualnog ciklusa
• unutarnje krvarenje zbog perforacije (puknuća) čira
• unutarnje krvarenje kod ulceroznog colitisa
• unutarnje krvarenje kod hemoroida, te drugih krvarenja kod bolesti probavnog i respiratornog trakta.
• može se pojaviti i u trudnoći, te prilikom dojenja. Lako je prepoznati znakove slabokrvnosti. To su prije svega:
• brzo umaranje pri naporu
• ubrzan rad i lupanje srca
• osjećaj gušenja
• funkcionalni sistolički šumovi
• česte glavobolje
• razdražljivost
• omaglica
• pospanost
• pečenje jezika, a u nekih čak anoreksija.

Anemične osobe su blijede, u većini slučajeva uočava se gladak i crven jezik te promjene na noktima koji su lomljivi i udubljeni. Da bi se pristupilo liječenju prvenstveno je potrebno utvrditi uzrok anemije, liječiti osnovnu bolest, a potom i nadoknađivati manjak željeza, vitamina i minerala.
Pomoć u liječenju anemije ili slabokrvnosti može se sasvim sigurno pronaći u ljekovitom bilju, voću, povrću i žitaricama. Ovom prilikom nabrojat ćemo samo najznačajnije, a za savjet i primjenu možete nam se obratiti osobno ili telefonski.

Ljekovito bilje:

• list koprive - Urticae folium
• list kupine - Rubi fruticosi folium
• maslačak - Taraxaci radix cum herba
• plod komorača - Foeniculi fructus
• kičica - centaurii herba
• plod borovnice - Myrtilli fructus
• cvijet stolisnika - Millefolii flos
• list oraha - Juglandinis folium
• dubčac - Teucrii chamaedrii herba
• gospina trava - Hyperici herba
• cvijet bazge - Sambuci flos

Postoji još niz drugih ljekovitih biljaka koje su pokazale dobar učinak kod anemije. Ovdje smo naveli dio njih, poznatih u narodu već generacijama.

Povrće:

• mrkva
• cikla
• povrtnica
• radić
• zelena salata

Voće:

• kupina
• malina
• borovnica
• lješnjak
• šipak
• integrirane žitarice

Na početku ovoga članka već smo konstatirali da je prije svega važno točno dijagnosticirati uzrok anemije. Tada vam fitoterapeut može točnije i učinkovitije predložiti pomoćno ljekovito sredstvo u obliku fitoterapije na bazi čajnih mješavina, prirodnih ekstrakata, sokova, kojom uz određenu prehranu možete zavidno poboljšati vaše zdravstveno stanje. Prisjetimo se da su naše bake i prabake već u rano proljeće brale listove koprive, cikorije, radića, raštike i pripremale ukusna jela, priloge i salate.

izvor

Nedostatak željeza i anemija

Proljetni umor je nerijetko povezan s nedostatkom određenih nutrijenata kojih manjka u tipičnoj zimskoj prehrani

Ulaskom u toplije mjesece mnoge osobe osjećaju tzv. proljetni umor. Taj je osjećaj umora nerijetko povezan s nedostatkom određenih nutrijenata kojih manjka u tipičnoj zimskoj prehrani.
Anemija koja nastaje kao posljedica nedostatka željeza najčešći je oblik nedostatka mikronutrijenata. Anemija je ujedno najčešća bolest krvi u dojenačko doba i u djetinjstvu. Djeca u dobi od 1 do 3 godine rizična su skupina za ovaj oblik anemije s obzirom, da se u ovom životnom periodu naglo povećava razina hemoglobina i ukupna zaliha željeza. Tako značajna učestalost anemije i marginalnih deficita željezu u djetinjstvu uopće ne treba čuditi, uzmemo li u obzir da su potrebe za željezom po jedinici tjelesne mase dva do tri puta veće tijekom prve dvije godine života nego tijekom bilo kojeg drugog perioda u životu.

Posljedica nedostatnog unosa željeza može biti smanjenje produkcije crvenih krvnih zrnaca te zastoj u kognitivnom razvoju. Poznato je da deficit željeza i anemija uzrokovana deficitom željeza narušavaju tjelesne aktivnosti, uzrokujući umor i letargiju, smanjuju radne sposobnosti, usporavaju misaone procese te smanjuju rezistenciju na različite infekcije.

Najčešći uzrok deficita željeza u prvom redu je neadekvatna prehrana, zatim prekomjeran gubitak krvi, nemogućnost produkcije hemoglobina, prisutnost različitih inhibitora apsorpcije željeza (fosfati, fitati), nedostatak želučane kiseline potrebne za oslobađanje željeza za apsorpciju...

Zbog posebnih potreba za željezom, žene u svom reproduktivnom razdoblju, trudnice, djeca, osobe iznad 55 godina te vegetarijanci smatraju se kritičnim skupinama, odnosno skupinama koje su posebno osjetljive na deficit željeza i anemiju koju taj deficit uzrokuje.

Uloga željeza u organizmu
Željezo je element u tragovima. Taj esencijalni element sastavni je dio hemoglobina, respiratornih i drugih enzima. Sudjeluje u transportu kisika, rastu i diobi stanica te u mnogim drugim biokemijskim procesima.

Željezo se u organizmu taloži u vrlo malim količinama, no upravo su te male zalihe vrlo važne. Kada se pokaže potreba za željezom – primjerice u razdoblju rasta i razvoja, tijekom trudnoće, ili kod gubitka menstrualne krvi – željezo se troši iz zaliha. Tek kada dođe vrijeme da se zalihe ponovo napune, apsorpcija se pojača, te organizam, ukoliko su prehrambeni izvori adekvatni, nadomješta izgubljene zalihe. Ukoliko izvori željeza nisu adekvatni dolazi do nedostatka željeza i anemije koja je rezultat tog nedostatka.



Željezo je široko rasprostranjeno u namirnicama, te je potrebne dnevne količine moguće osigurati pravilnom prehranom. Najbolji prirodni izvori željeza u hrani su iznutrice, crveno meso, jaja, lisnato povrće, mahunarke, riba i školjke. Dva su oblika prehrambenih izvora željeza: izvori hem željeza: meso, školjke, riba, piletina te izvori ne-hem željeza: žitarice i povrće. Hem željezo u organizmu lako se apsorbira, dok ne-hem željezo organizam «upija» manje učinkovito. Ne samo da je ne-hem željezo slabije bioraspoloživo, već je apsorpcija dodatno inhibirana fitatima, supstancama koje se nalaze u žitaricama i povrću te polifenolima iz čaja. Međutim, apsorpcija ne-hem željeza može se poboljšati ako se prehrana obogati vitaminom C. Ipak, valja imati na umu da prehrana bogata žitaricama i povrćem, koja isključuje meso, može povećati vjerojatnost razvoja nedostatka željeza pa i anemije.

Crveno meso – izvrstan izvor željeza
Zbog doslovnog shvaćanja preporuka o smanjenju unosa crvenog mesa, mnoge se osobe odlučuju na gotovo isključivo konzumiranje mesa peradi. Ipak, nemasno crveno meso izvor je važnih nutrijenata i predstavlja značajan doprinos adekvatnom dnevnom nutritivnom unosu te je njegova umjerena konzumacija dio zdrave, pravilno izbalansirane prehrane.

U „gurmanskoj“ terminologiji, crveno meso je ono meso koje prije pripreme ima crvenu boju, dok nutricionisti pod crvenim mesom smatraju meso sisavaca. Osnovna odrednica boje mesa je koncentracija mišićnog proteina - mioglobina. Tako primjerice, bijelo pileće meso sadrži najmanje, a govedina najviše mioglobina. U većini zemalja, u crveno meso svrstava se meso govedine (junetine, teletine), svinjetine, ovčetine (janjetine) te kozje meso. Pri tome, krti, odnosno nemasni dio navedenog crvenog mesa predstavljaju odresci buta, leđa i filei.



Iako postoje izvjesne razlike u nutritivnom sastavu mesa različitih životinja, općenito, krto crveno meso izvanredan je izvor proteina, vitamina B1, B3, B6 i B12, te minerala fosfora, cinka i željeza. Naime, 100 g krtog crvenog mesa osigurava oko 25% i više dnevnog preporučenog unosa navedenih nutrijenata. Nadalje, ista količina mesa osigurava 10 % i više dnevnog preporučenog unosa vitamina B2, B5 te minerala selena.

Svi stručnjaci složit će se da je najbolji prehrambeni izvor željeza meso. Naime željezo je u mesu u obliku hem-željeza i kao takvo puno bolje se apsorbira (15-35%), nego ne-hem željezo (2 – 20%) čiji izvor su namirnice biljnog podrijetla.

Crveno krto meso je među najbogatijim izvorima željeza, 100 g osigurava i do četvrtine dnevnih potreba za ovim nutrijentom. Štoviše, proteini mesa poboljšavaju apsorpciju željeza čiji je meso izvor, dok s druge strane, biljke sadrže određene tvari, u prvom redu fitate, koji tu apsorpciju ometaju.

Dnevno se preporuča unos 2 do 3 serviranja namirnica iz skupine meso, riba, jaja i mahunarke, a pritom jedno serviranje mesa iznosi 75 – 100 g.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender
www.vitamini.hr