Zaštićeno bilje

Evo od nekih vrsta:



PASJI ZUB ( Erythronium dens-canis) je višegodišnja biljka a u nas raste kao jedina vrsta roda Erythronium. Ovu lijepu proljetnu biljku naći ćemo u mješovitim šumama hrasta kitnjaka i graba, no i u brdskim ibukovim sastojinama, rjeđe u crnogoričnim šumama. Spada u porodicu ljiljana. Ima izduženu lukovicu koja izvana ima tanki smeđi ovoj, na presjeku je bijela. Stabljika je uspravna i gola, duga od 10-25 cm, na vrhu s jednim do rijetko dva cvijeta. Na stablici se nalaze i dva nasuprotna debela elipičasta lista, dužine do 10 cm., s čitavim rubom i uglavnom purpurnim ili bijelim pjegama. Cvijetovi su dvospolni, viseći, bez mirisa. Donekle podsjećaju na cvijet ciklame. Biljka cvate u rano proljeće: II - IV mjesec. Biljka je hranjiva i bogata škrobom. Za jelo se koristi lukovica. Pošto je stabljika tanka, lukovice je teško isčupati. Zbog atraktivnog i iznimno lijepog cvijeta i rane cvatnje, prije nego šuma prolista, pasji zub spada među najljepše proljetnice. U hortikulturi je vrlo cijenjen i tražena je vrsta. Pogodan je za kamenjare. Osjetljiva je vrsta a ugrožena vrsta je zbog nekontroliranog i nepotrebnog skupljanja i vađenja cijele biljke.




-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

GOSPINA PAPUČICA ( Cypripedium calceolus L.)
Smatra se najljepšom europskom orhidejom. Njezina ljepota vezana je na osobito građene i ugledne cvijetove. Podnosi polusjenu i sjenu, u nas cvate tijekom V. i VI. mjeseca Nalazmo je u gorskim i planinskim područjima a najviše u starim bukovim šumama i miješanim šumamam bukve i jele. Gospina papučica je odavno poznata u Europi u hortikulturi, dok u Hrvatskoj to još nije praksa.




Zlatnožuta boja dominira , naročito donja usna koja nalikuje ženskoj cipelici. Cvjetovi su krupni. Rastu jedan do dva na približno 50-60 cm visokoj stabljici s dosta listova. Ostali dijelovi ocvijeća su tamno crveno ljubičaste boje, uski i produljeni. Ostruge nema. Cvijet se ističe osobitom prilagodbom za oprašivanje pomoću kukaca, jer se ponaša kao mala zamka za sitne kuke iz reda opnokrilaca, koji zbog skliske rubne površine upadnu u unutrašnjost te "cipelice" i tu obave oprašivanje.
Biljka obično raste u busenima s većim brojem stabljika i cvjetovima na njima.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

BOŽIKOVINA - zelenika - Ilex aquifolium L.
Porodica : Aquifoliaceae

Zimzeleni grm ili nisko drvo sa jakim i razgranatim korijenovim sustavom. Pupovi su kratki i ušiljeni, listovi kožasti, na licu tamnozeleni, sjajni, a na naličju otvoreno zeleni, 5-8-cm dugi, 3-4,5 cm široki, na gornjim granama su manje bodljasti. Cvjetovi su blijedožućkasti i imaju ili zakržljale plodnice ili neplodne prašnike, pa su samo prividno dvospolni, ali su stvarno jednospolni i dvodomni. Cvjetovi stoje u paštitastim cvastima. Cvate V. - VI. mjesec. Plod je koštica veličine graška, sjajna, sadrži 4-5 sjemenki, stoji na 7-8 mm dugoj peteljci. Sazrijeva u XI. i XII mjesecu, ostaje na granama do proljeća. Sjeme je ovalno i s jedne strane bridasto. Sjeme klija tek nakon druge godine po sjetvi.
To je vrsta koja dobro podnosi zasjenu ali i svjetlo. Raste vrlo sporo i može doživjeti starost od više stotina godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.Vrlo je cijenjena u hortikulturi zbog inteteantnih zimzelenih listova, kompaktnog i pravilnog habitusa, ali i zbog crvenih plodova koji se preko zime zadržavaju na grančicama. Dobro podnosi gradsku klimu. Spada u osjetljivo ugrožene vrste što znači da će uskoro preći u kategoriju ugroženih vrsta ako negativni uvjeti potraju, što se očituje uništavanjem staništa, intenzivnim korištenjem i branjem, odnošenjem iz prirode.




Razmnožava se reznicom u proljeće a sjemenom u jesen ili početkom proljeća. Božikovina je ugrožena prvenstveno zbog nedozvoljenog korištenja u dekorativne svrhe, napose vezano uz božićne i novogodišnje blagdane. Božikovina ima i ljekovita svojstva: tijekom lipnja preporuča se skupljanje mladih listova od kojih se priprema tinktura kao diuretik, kod kroničnog bronhitisa, artritisa i nekih drugih reumatskih oboljenja. U pučkoj medicini dobro služi i kod nekih oboljenja želuca i zaustavljanja krvarenja. VAŽNO JE ZNATI DA SU CRVENE BOBICE OTROVNE ! Drugi nazivi ove biljke: zelenika, česvina, nerijetko se uzgaja u parkovima i vrtovima, ponegdje se upotrebljava za živice, a jalakše ju je razmnožiti reznicama. Međumnogobrojnim vrstama u rasadnicima se uzgajaju i one sa zlatnošarenim i srebrnošarenim listovima. Premda je Zakonom o zaštiti prirode zaštićena, treba istaknuti i da je ugrožena vrsta.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

GOROVIJET - (Adonis vernalis L.)
Spada u porodicu Ranunulaceae - žabnjaci. Raste kao korov na suhom. pješčanom, vapnenastom tlu, kamenjarima i obraslim sunčanim obroncima.



To je trajnica, oko 25 cm visoka biljka koja tvori male grmiće sa fino perastim i igličstim listovima. Na vrhu svake stabljike je po jedan lijepi glavičasti cvijet promjera 3-7 cm., svijetle zlatnožute boje. Plod je jajolik, gotovo okrugao. Korijen je snažno razvijen-a gorocvijet je jedan od prvih vjesnika proljeća.
Biljka je OTROVNA i gorkog, ljutog okusa. Vostoji više vrsta i varijateta gorocvijeta!
Cvate od IV. do VI. mjeseca. Koristi se za liječenje srca, angine pektoris, usporava puls, jača srce, otklanja oticanje nogu, pospješuje mokrenje, poboljšava krvotok. Koristi se za ublažavanje epilepsije, Basedowljeve bolesti i slabog srca.
UGROŽENA JE VRSTA ZBOG OPASNOSTI DA IZUMRE ILI NESTANE UKOLIKO POTRAJU POSTOJEĆI UVJETI - A TO JE NEKONTROLIRANO BRANJE OVE LIJEPE VRSTE.


Izvor

Znala sam za Božikovinu da je zaštičena..a ove tri druge nisam nikada ni vidjela. Ali im aih i kod nas zaštičenih jako puno. Nadam se da nije niti jedna koju mi Luca ubere još mi samo fali kazna ako neki pametnjakovič snimi da smo ubrale biljku koja je zaštičena.
Nešto drugo mene zanima. Kako da ja znam koja je zaštična a koja nije. Nisma ja pravnik da znam sve.

Vratiželja

latinski naziv:Anacamptis pyramidalis(L.) L.C.M.R.
status:
zaštićena
vrijeme cvjetanja:
V-Vi mjesec
stanište:Suhe livade u okolici Zagreba (istočni dio), od nizina pa do 1000 m nadmorske visine.
Vratiželja ima okruglaste gomolje iz kojih izbija vitka, svjetlozelena stabljika sa dolje lancetastim, a gore prileglim, često sasučenim listovima. Cvat je stožastog oblika, ružičastocrvene boje. Medna je usna trokrpasta, na dnu s dvije pločice. Straga je dugačka i cjevasta, prema gore svinuta ostruga. Kacigu čine gornji vanjski i dva unutarnja listića perigona. Crveno nahukane brakteje su približno iste dužine kao i sjedeća, crvenkasta plodnica

Bijela naglavica
latinski naziv: Cephalanthera damasonium (Mill.) Dr.
status: zaštićena
vrijeme cvjetanja: V-VI mjesec
stanište: svijetle, sjenovite listopadne šume (osobito bukove) i šikare, rijetko vlažne livade

Od 1972. zaštičena na svim prirodnim nalazištima.

Pančićeva omorika (Picea omorika)


Po mišljenju mnogih stručnjaka najljepša evropska četinarska vrsta. Reliktni je endem balkanskog poluostrva i njeno prirodno stanište je na području Velikog Stoca (1540 m n.v.) na teritoriji Višegrada,i Mitrovca na Tari. Raste na strmim i kamenitim terenima pretežno sjeverne ekspozicije. Odlikuje se usko-piramidalnom krošnjom sa nisko spuštenim granama i prečnikom krošnje pri osnovi 3-5m, i tankom korom crvenosmeđe boje. Narasta u visinu od 30-35m sa prečnikom stabla od 45-50cm.