Ernest Miller Hemingway

Američki novelist i pisac kratkih priča. Rođen je u North Oak Park Avenue 439 u kući koju je sagradio njegov djed udovac Ernest Hall. Hemingway je bio drugo od šestero djece Clarenca i Grace Hall. Imao je četiri sestre i jednog brata. Ime je dobio po svom djedu s majčine strane Ernestu Hallu i ujaku Milleru Hallu. Oak Park Avenue bilo je pretežno protestantsko naselje u kojem je živjela viša srednja klasa. Kasnije će Hemingway opisati svoj rodni grad kao grad "širokih travanjaka i uskih pogleda na svijet". Iako samo deset milja udaljen od velikog grada Oak Park je bio u biti konzervativan grad koji se pokušavao izolirati od liberalnog Chichaga. Sukladno tome Hemingway je odgojen na tipičan konzervativan način Srednjeg Zapada - strog religijski odgoj i naporan rad. S ocem je često išao u ribolov na jezero Micihigan te u lov u šume koje okružuju spomenuto jezero. Hemingwayevi su imali i ljetnikovac Windemere na jezeru Walloon u sjevernom Michiganu. U periodu kada nije bilo škole Hemingway je tamo redovito provodio praznike. Dok nije boravio u lovu majka ga je poučavala glazbi. Gospođa Grace bila je talentirana pjevačica koja je imala namjeru posvetiti se karijeri, ali nakon udaje rađe se posvetila mužu i djeci. Na majčinu žalost mali Ernest nije imao smisla za glazbu.

Osnovnu i srednju školu završio je u Oak Parku. U srednjoj je školi uživao raditi u srednjoškolskim novinama Trapeze za koje je napisao svoje prve članke s obveznom dozom humora. Srednju školu završava 1917. i umjesto da se upiše na fakultet, kao što su njegovi roditelji očekivali, zaposlio se kao reporter u listu Kansas City Star. Posao mu je osigurao njegov stric Tyler koji je bio dobar prijatelj s jednim od urednika lista. Nakon što je napunio 18 godina pokušao je stupiti u vojsku. Međutim nije primljen zbog problema s vidom - slabije je vidio na lijevo oko (što je vjerovatno naslijedio od majke koja je imala isti problem). No, nakon što je čuo da Crveni križ traži dobrovoljce koji žele biti vozači ambulantnih vozila odmah se prijavio. U prosincu 1917. Crveni križ ga je primio, a svoje radno mjesto napušta u travnju 1918. U Europu je stigao u svibnju 1918., a 8. srpnja iste godine ranila ga je austrijska granata koja je pala nedaleko njega u trenutku kada je talijanskim vojnicima dijelio čokolade i cigarete. Eksplozija je onesvijetila Hemingwaya, ubila jednog talijanskog vojnika, a drugom je raznijela noge. Što se kasnije desilo teško je s velikom točnošću reći. U pismu Hemingwayevu ocu Ted Brumback, jedan od vozača ambulatnih vozila, napisao je da je Hemingway unatoč 200 šrapnela koji su mu se zabili u noge našao snage da drugog ranjenog vojnika ponese na leđima do prvog mjesta gdje mu je mogla biti pružena pomoć. Prije nego što je stigao do cilja u noge ga je pogodilo nekoliko mitraljeskih metaka.

Iz Italije se vraća u rodni Oak Park u siječnju 1919. Odmah po dolasku roditelji su ga počeli propitivati o tome što misli raditi u budućnosti. Prvenstveno su ga silili da se dalje školuje, no on nije mario za to. Uskoro je dobio 1000 dolara od osiguranja što mu je omogućilo da narednih godinu dana ne mora ništa raditi. Za to vrijeme živio je u roditeljskoj kući, a vrijeme je provodio u knjižnici. Nakon nekog vremena preselio se u Chichago (jesen 1920.) i počeo pisati za list Toronto Star Weekly. U Chichagu je živio u prijateljevom stanu. Tu će upoznati gospođicu Hadley Richardson i ubrzo će se zaljubiti u nju. Vjenčati će se u rujnu 1921. Iste godine pristao je pisati za Toronto Star Weekly kao europski dopisnik. Hemingway i njegova mladenka stoga su se preselili u Parizi iste godine 22. prosinca i nekoliko tjedana nakon toga smjestili se u svoj prvi stan u Ulici kardinala Lemoinea na kućnom broju 74. Bio je to mizeran stan u kojem nije bilo tekuće vode i kupatila. Iako mu je plaća bila 3000 dolara Hemingwevi se nisu odmah uselili u bolji stan. Nešto kasnije ipak su se preselili u ulicu Descartes na kućni broj 39. Zahvaljujući pismu preporuke Sherwooda Andersona Hemingway je u Parizu upoznao neke poznate pisce i umjetnike i s njima ubrzo sklopio prijateljstva. Među njima su bili Ezra Pound, Gertrude Stein, Sylvia Beach, James Joyce, Max Eastman, Lincoln Steffens i Wyndahm Lews. Pored toga upoznao se i sa Picassom. Hemingwayevo izvještavanje u prvoj godini svog boravka u Parizu bilo je vrlo obilato. Izvještavao je sa Ženevske konferencije u travnju 1922., o Grčko-turskom ratu u listopadu, konferenciji u Luasannei i postratnoj konferenciji u dolini Ruhr početkom 1923. U vrijeme kada je počeo bivati 'netko i nešto' u svijetu novinskih reportera i pisaca njegova supruga je ostala u drugom stanju. Bračni par se 1923. bračni vraća u Sjedinjene Države, gdje su bolnice bile kvalitetnije. I dalje je nastavio pisati za Toronto Daily Star. Desetog listopada (1923.) rodio se John Hadley Nicanor Hemingway, a u siječnju 1924. obitelj se brodom vraća u Pariz.

U prosincu 1927. Hemingway se razveo od svoje prve supruge i oženio s Pauline Pfeiffer, povremenom reporterkom listova Vanity Fair i Vogue. Zajedno su napustili Pariz i odselili se u Key West na Floridi kako bi započeli novi život. Tamo će živjeti skoro 12 godina. Iste godine Hemingwayev otac izvršio je samoubojstvo (pucao si je u glavu) što je bila posljedica sve vidnije očeve mentalne nesposobnosti. Hemingway je smjesta otputovao u Oak Park kako bi organizirao očevu sahranu. Naredne godine (1928.) , 28. lipnja, Pauline je rodila sina Patricka. Godinu dana kasnije (1929.) u siječnju Hemingway dovršava djelo Zbogom oružje, a objavljuje ga 27. rujna iste godine. Otac postaje po treći puta 1931. kada Pauline rađa još jednog sina - Gregorya. Bilo je to njihovo drugo dijete i posljednje Hemingwayevo. U ljeto 1933. Hemingway s prijateljem Charlesom Thompsonom putuje po Africi. Još otkako je čitao Roosveltove zapise o tome kako je kao dječak lovio u Africi želio je iskusiti svoje lovačke sposobnosti protiv najvećih i najopasnijih životinja na zemlji. S 25.000 dolara posuđenih od Paulineovog strica Gusa (istog onog koji im je pomogao kupiti kuću u Key Westu) Hemingway je proveo tri mjeseca na afričkom kontinentu skupljajući materijale za pisanje svog novog djela.

U ožujku 1937. putuje u Španjolsku kako bi izvještavao za North American Newspaper Alliance o građanskom ratu koji je tamo buktio. Građanski rat doveo je do sukoba u Hemingwayevu domu. Hemingway tada susreće mladu spisateljicu Marthu Gellhorn (upoznali su se u Key Westu u Sloppy Joe baru) s kojom je održavao ljubavnu vezu skoro četiri godine prije nego što se razveo od Pauline. Osim toga, Pauline se svrstala na stranu fašističkog režima Franca jer je zastupala izrazita prokatolička stajališta. Istovremeno Hemingway je podržavao komunističke lojaliste koji su davali potporu demokratski izbaranoj vladi. Nakon što se vjenčao s Marthom preselio se na Kubu u veliku kuću nedaleko Havane. Kuću su nazvali Finca Vigia, a Hemingway ju je ukrasio svojim trofejima s afričkog safarija. Godine 1940. objavio je knjigu Kome zvono zvoni koja je pobrala sve najbolje kritike (postigla je također i velik komercijalni uspjeh - samo u prvih šest mjeseci knjiga se prodala u više od 500.000 primjeraka) te je stoga odlučeno da Hemingwayu bude dodjeljenja Pulitzerova nagrada. No, konzervativni predsjednik sveučilišta Columbia uskoro objavljuje kako te godine neće biti dodjeljenja Pulitzerova nagrada. U proljeće 1944. odlučio je otići u Europu kako bi izvještavao s ratišta. Stoga se uputio u London. Ali uskoro je doživo automobilsku nezgodu u kojoj je 'zaradio' preko 50 šavova. U bolnici ga je posjetila Martha koja je verbalno umanjivala njegove ozljede i tvrdila kako je za nezgodu kriv on zbog vožnje u pijanom stanju. Bio je to kraj njihovog braka. No, Hemingway je već u rezervi imao drugu damu imenom Mary.
U kolovozu 1944. ulazi u Pariz, navodno među prvima. No, ono što je sigurno jeste da je Hemingway 'oslobodio' svoj omiljeni bar u hotelu Ritz i proveo nekoliko narednih tjedana pijući i slaveći svoj povratak u grad koji mu je u mladosti znači jako mnogo.Tijekom 2. svjetskog rata jedno je vrijeme proveo i na kineskoj fronti kao službeni reporter Prve armije Vojske Sjedinjenih Država. Iako nije bio vojnik sudjelovao je u nekoliko bitaka. U Sjedinjene Države vratio se u ožujku 1946. Dosta kasnije, 28. listopada 1954., Hemingwayu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Ali nije mogao nazočiti ceremoniji u Švedskoj. Umjesto toga napisao je govor koji je pročitao američki veleposlanik u Švedskoj John Cabot. U siječnu te godine Hemingway i Mary letjeli su u maloj Cessni iznad Afrike. Pilot Roy u zraku je pokušao izbjeći jato ptica ali je zakačio za telefonsku žicu. Hemingway i pilot nisu imali teže ozljede, a Mary je slomila nekoliko rebara. Potom su se vratili i uzletili s novim avionom i novim pilotom - Reginaldom Cartwrightom. Leteći iznad Ugande opet su doživjeli nesreću - avion se zapalio. Mary i Reginald uspjeli su se izvući iz aviona. No, Hemingway je otvorio izlaz iz aviona udarajući glavom u vrata. Pritom je zaradio ozbilje ozljede (fraktura lubanje, dva diska kičme su slomljena, desna ruka i rame su iskočili, lice mu je nagorilo u požar, oštećen mu je sluh i vid itd.). U srpnju 1960. Hemingwayevi napuštaju Kubu i naseljavaju se u mjestu Ketchum u Idahu. Uskoro su Hemingwaya počele opsjedati ideje o samoubojstvu. Krenuo na terapiju ali se kao posljedica terapije javilo gubljenje pamćenja. Prvu polovicu 1961. proveo je u razdobljima depresije i paranoje. Dana 2. srpnja 1961. ustao je veoma rano, otišao u podrum kako bi iz ormara izvadio pušku. Potom se popeo stepenicama i smjestio se pored ulzanih vrata gdje si je pucao u glavu.

Njegova djela i život imali su značajan utjecaj na američke pisce njegovog vremena. Velik dio njegovih djela klasici su američke literature, a neka su i ekranizirana. Hemingway je svoja djela pisao prema vlastitim iskustvima koja je imao kao ribar, lovac i zaljubljenik u borbe bikova. Njegove pustolovine koje je doživljavao dovodile su ga nekoliko puta u bliske susrete sa smrću: u španjolskom građanskom ratu kada su u njegovoj sobi eksplodirala bomba; u 2. svjetskom ratu ratu kada ga je udario taksi i 1954. (već spomenuto) kada se dva puta avionom srušio u Africi. U ranim radovima opisuje dva tipa ljudi: jedan koji čine osobe koje se bore za moralne vrijednosti u koje vjeruju i koji se s ciničkim nepoštovanjem odnose prema svemu osim vlastitih emocionalnih potreba. Drugi tip ljudi čine jednostavni karakteri i primitivne emocije, kao što su lovci na nagrade i borci s bikovima. Njegovi najraniji radovi uključuju zbirku kratkih priča Three Stories and Ten Poems (Tri priče i deset pjesama, 1923.) i roman The Torrents of Spring, u kojem opisuje svoje dječaštvo u šumama Michigana. Njegovo prvo veće djelo je In Our Time. Novela koja je od Hemingwaya načinila pisca s reputacijom jeste The Sun Also Rises iz 1926. u kojoj opisuje grupu moralno neodgovornih američkih i britanskih boema i bogataša koji žive u Francuskoj i Španjolskoj, a pripadnici su tzv. izgubljen generacije u periodu nakon 1. svjetskog rata. Hemingwayevo djelo od velikog značenja je A Farewell to Arms (Zbogom oružje) iz 1929. u kojem priča o ljubavi američkog vojnika koji je vozač ambulantnih kola i britanske medicinske sestre. Nakon ovih djela uslijedila su još dva realistična djela: Death in Afternoon (1932.) i Green Hills of Africa (1935.).
Sve do kasnih tridesetih godina 20. stoljeća Hemingway u svojim djelima koristi bespomoćne i poražene likove, od tada sve izraženije bavi se socijalnim problemima. U djelima To Have and Have Not (1937.), The Fifth Column i First Forty-nine Stories (1938.) strogo osuđuje ekonomsku i političku nepravdu. U djelu For Whom the Bell Tolls (Kome zvono zvoni) iz 1940., a čija se radnja odvija u doba španjolskog građanskog rata, govori o tome kako gubitak slobode bilo gdje u svijetu jeste upozorenje da je tada slobodna ugrožena u cijelom svijetu. Godine 1952. objavio je djelo The Old Man and the Sea (Starac i more), za koje je 1953. dobio Pulitzerovu nagradu. Oko 3000 njegovih rukopisa ostalo je neobjavljeno.
izvor.biografije.org