Što se događa s mozgom prije nego što umre?

Mnoge studije su pokušale rasvijetliti ovu temu. Međutim, tek smo 2018. godine počeli nešto razumijevati o tome što se događa s našim mozgovima prije nego što umremo.

Premotorni korteks: karakteristike i funkcije
Okcipitalni režanj: struktura i funkcije
Neokortex: struktura i funkcije
Jedna od velikih misterija čovječanstva je znati što se događa s mozgom prije nego što umre. Iako su znanstvenici iz cijelog svijeta pokušali pronaći odgovore na to pitanje, zaključci nisu jasni.

Međutim, 2018. tim stručnjaka iz Sveučilišne bolnice Charité u Berlinu (Njemačka) i Sveučilišta u Cincinnatiju (Ohio, Sjedinjene Države) pokušao je razumjeti što se događa s mozgom kada mu se potroši i zaustavi energija primiti krv.

Istraživači su napravili niz snimaka kroz redove elektroda na pacijentima koji su pretrpjeli razorne moždane ozljede, poput teškog moždanog udara. Na taj su način postigli temeljne rezultate kako bi shvatili što se događa s mozgom prije nego što je umro od cerebrovaskularne nesreće. Prvi put imamo jasniji pogled na ono što se može nazvati neurobiologijom smrti.

Osvijetljena područja mozga
Neurobiologija smrti: što se događa s mozgom prije nego što umre?
Mozak je najosjetljiviji organ na hipoksiju i ishemiju. Kada govorimo o hipoksiji, mislimo na nedostatak kisika u krvi, a posebno na krv koja dopire do mozga. Što se tiče ishemije, s druge strane, ona se definira kao prekid ili smanjenje arterijske cirkulacije krvi u određenom području. Ovo stanje uzrokuje staničnu patnju zbog nedostatka kisika u pogođenom dijelu tijela.

Najosjetljivije stanice mozga na ta dva stanja su kortikalni piramidalni neuroni slojeva III, IV i V, piramidalni neuroni hipokampusa CA1, neuroni striatuma i Purkinjeove stanice ili neuroni Purkinje

Kad se protok krvi u mozgu zaustavi, dogodi se nepovratna lezija ovih neurona za manje od 10 minuta. Na primjer, to se događa u slučaju srčanog udara.

Proučavanje mozga prije smrti
Prije studije koju je proveo dr. Jens Dreier, jedine pretpostavke o procesima koji slijede jedan u drugom u mozgu prije umiranja izvedene su iz ispitivanja provedenih elektroencefalogramom (EEG). Zaključci do kojih je došao ovim istraživanjima su sljedeći:

Smrt mozga nastupi kada je EEG ravan.
Neuroni moždane kore mogu ostati polarizirani nekoliko minuta tijekom faze električne tišine.
Faze eksperimenta
Cilj ove studije bio je analizirati patofiziologiju pacijenata koji pate od iznenadne ishemijske hipoksije nakon prestanka liječenja kako bi ih održali u životu.

Ovi pacijenti su podvrgnuti neurološkom nadzoru, intrakranijalnim elektrodama, tijekom liječenja intenzivnom njegom. Uzroci ishemijske hipoksije u ovih bolesnika bili su sljedeći:

Subarahnoidno krvarenje (ESA), zbog rupture moždane aneurizme.
Maligna nesreća moždanog udara ili cerebrovaskularne hemisfere.
Ozljeda mozga nakon traume.
Eksperiment je uključivao neurološko praćenje u procesu smrti nakon aktiviranja naredbe da se ne oživi (DNR, Do-Not-Resuscitate ).

Neurologija mozga prije smrti
Zaključci eksperimenta: faze koje prolaze kroz mozak prije nego što umre
U bolesnika s akutnom ozljedom mozga, eksperiment je pokazao da trajna stanja električne tišine u moždanoj kore potiču, u većini slučajeva, velikom depolarizacijom.

Proširena depolarizacija gotovo je potpuni val depolarizacije neuronskih i glijalnih stanica , zajedno s vazokonstrikcijom i vasodilatacijskim odgovorom. Ovaj se događaj događa u sljedećim slučajevima:

Migrena s aurom.
Subarahnoidno krvarenje.
Intracerebralno krvarenje.
Kranio-encefalna trauma.
Ishemijski moždani udar.
U tim se slučajevima može pojaviti obrazac širenja ovog vala, u kojem produljena depolarizacija može upasti u tkivo. Čini se da je ta depolarizacija vidljiva samo neurološkim nadzorom tehnikama neuroviziranja.

Zaključno, istraživači su mogli utvrditi da mozak prije umiranja reagira na akutnu cerebralnu ishemiju s konkretnim patološkim obrascem. Neke vrste neurona pokušavaju izbjeći smrt mozga uzrokujući električnu neravnotežu između njih.

Kad mozak prestane primati kisik zbog zaustavljanja cirkulacije krvi, neuroni pokušavaju akumulirati preostale resurse. Tako nastaje "ne-raspršena depresija", praćena opsežnom depolarizacijom , poznatom i kao cerebralni cunami .

Ukratko, depolarizacija označava početak toksičnih staničnih promjena koje dovode do smrti. Međutim, moždana smrt se ne može proglasiti u ovoj fazi jer depolarizacija može biti reverzibilna.

Kao što smo vidjeli, redoslijed događaja koji utječu na mozak prije smrti još uvijek je nejasan, a još će trebati mnogo studija kako bi se istražili mnogi aspekti koji se i danas čine nejasnim.


izvor