Vulkan u Lepoglavi

Ova priča je započela u prirodi prije oko 22 milijuna godina kada je rođen, a onda zastala. Mirovaše tako narednih 20 milijuna godina prekrit mlađim sedimentima, da bi kao obnovljeni mladić, ponovo počeo svoje aktivnosti prije 2 miliona godina.





U međuvremenu svašta se oko njega događalo, razne promjene tla, klime, prirode. Jedno je nastajalo, a drugo nestajalo i tako milijunima godina. Za nepovjerovati. Igram se milijunima godina, velikim vremenskim periodom kao da su boce piva. Valjda bi i s njima oprezniji bio.

U tome periodu od 22 miliončeta godina, jednoga dana ove jeseni, dok je još snijega bilo, pored maloga jezera u podnožju, krenuh da vidim toga staroga, obnovljenoga mladića.





Staza me povede uzbrdo putem koji je prekrivalo skršeno drveće koje je snijeg polomio. Prekrasan put i priroda, ali i stradalo drveće od same prirode.








Pored puta nalazi se kamenje sa objašnjenjem na tablama o čemu se radi. Kakvo je kamenje u pitanju, od čega je i sl.





Za ovu stjenu objašnjenje je da je nastala pretvorbom starijih stijena različitog porijekla pod uticajem visokog tlaka i temperature pri čemu se promjenio mineralni sastav, struktura i tekstura materijala. Te visoke temperature su na velikim dubinama u zemljinoj kori.





Put me vodi dalje uz brdo kroz nisku šumu kojom je obronak brda obrastao. Zrak je hladan , rezak, čist i prekrasan za udisanje .





Nakon par stotina metara put me odveo na vrh brda na kojem se vidi plato i tajanstvene stijene na kraju platoa.





I na tome platou naiđh na više tabli. Prva mi objašnjava što je Ahat. Da ne prepričavam što je, prilažem fotku table pa pročitajte.

Zatim nova tabla koja mi daje informacije o vulkanima i prizorima u zemlji ispod vulkana.





Napokon tabla koja mi objašnjava gdje sam to došao. Vjerovali ili ne, ali popeo sam se do grotla ugasloga vulkana, jedinoga u široj regiji, a koji se nalazi u predgrađu Lepoglave.





Vulkani su na ovome području postojali već u trijasu (periodu zemljine prošlosti) prije više od 200 miliona godina. Dokazi o njihovim postojanjima nađeni su na obroncima Ivanšćice i u potoku Vudeljaku u vidu bazaltnih, andenzitskih tufova, stijena koje govore o tim geološkim događajima.





U miocenu, prije 22 miliona godina budi se ova starina, Lepoglavski vulkan. Pokazivao je svoju snagu aktivnošću oko tri miliona godina, a potom se umorio i stao sa aktivnosti. Erozija i nadiranje mora dobrim dijelom su ga uništili.

Kasniji snažni tektonski pokreti i erozijski procesi stvorili su današnji reljef i otkrili fosilni vulkan Gaveznicu.





Na platou pored grotla vulkana nalati se maketa koja podsjeća na vulkan, a u biti je lijepo i maštovito napravljena obavijest o vulkanu i kamenju kakvo se tu može naći.





Nekada kao dječak sa velikim zanimanjem slušao sam odrasle kako pričaju o vulkanima. U svojoj dječačkoj mašti zamišljao sam kako to izgleda biti unutar vulkana.Nisam odolio iskušenju. Mada nisam imao prikladnu obuću, spustio sam se u grotlo vulkana. Spustio se i da ostvarim dio dječačke mašte.

Grotlo je veličine nogometnoga igrališta okruženo strmim stijenema. Dno grotla je ravno obraslo travom. Nikakve vulkanske aktivnosti se ne vidi, niti je snijeg otopljen od nekakve vrućine koja bi izbijala iz utrobe zemlje. Sve je mirno, idilično.








Šetajući po dnu grotla vulkana kao da sam osjetio nekakvu energiju koja je dopirala do mene iz samoga dna vulkana. Neka nepoznata energija koju je moje tjelo detektiralo. Nije bila negativna, nisam od nje postao nekakav supermen, ali sam je osjetio. I ugodna mi je bila.





Gledajući otvor vulkana odozgor, ne čini se da je grotlo toliko veliko, ali kada se iz grotla gleda prema gore onda se tek vidi koliko je veliki otvor bio u tome vulkanu.








Gledajući sve te fosilne ostatke jednoga vulkana u mašti sam si pokušao predočiti kako je tu nekada bilo kada je on bio aktivan, kada je užareno kamenje odatle letjelo na sve strane, kada se dim i šištanje čulo nadaleko. Faktički sam bio na poklopcu vrata pakla i njegove vatre i vrućine, a opet na mirnome mjestu koje odiše nekakvom snagom prikrivenom, ali osjetnom.





Sa platoa pored grotla pruža se prekrasan vidik prema Lepoglavi i njenoj dolini.





Ljubaznošću gospodina Damira Vrtara, vrsnoga poznavaoca minerala, vulkana i geoloških aktivnosti, vidio sam i dio minerala koji su nađeni na likalitetima oko vulkana.Imena im baš i ne znam, ali pogled na njih me oduševio.

Prekrasni primjerci minerala koji su se prelijevali različitim bojama, osvojili su mi srce. Promatrao sam ih diveći se prirodi koja ih je načinila, koja je stvorila tolike temperature i tlakove da su oni nastali.











Puno puta sam viđao kojekakvo kamenje, ali nikada ovako prekrasno, sa toliko živih boja, nježnih kristala, nevjerojatnih šara. Nešto predivno, jedinstveno.











Sam lokalitet vulkana postao je i poznat po tome jer je na njemu jedino nalazište pojedinih minerala. Sve je te minerale sa velikom ljubavlju, znanjem i trudom gospodin Damir sakupio, klasificirao, djelom obradio, kako bi ih pokazao posjetiocima vulkana, kako bi ih podučio o djelima vulkana i prirode.











Slušajući ga kako govori o mineralima, njihovim nastancima, sa koliko znanja raspolaže o njima, još više mi se svidjelo to kamenje zemljine kore, koje nije samo kamenje, nego i ukrasi rada prirode.





Ukoliko netko pomisli da je to samo mrtvo kamenje, obični minerali, ispitivanja, mjerenja i fotografiranja pojedinih primjeraka dokazuje da to nije mrtvo, da u njemu ima energije, da je ona mjerljiva i vidljiva pod određeneim uvjetima, ali i da ima ljudi koji je osjećaju, na koje njihova snaga može utjecati pozitivno.





Osobno nisam osjetio te minerale, ali snagu koja spava u grotlu vulkana jesam. Tko ne vjeruje neka posjeti vulkan, neka siđe u grotlo, polako prošeta njime, opusti se i upija snagu koja tu postoji.