Izgubljena civilizacija ispod Perzijskog zaljeva?

Nekoć plodno kopno danas potopljeno ispod Perzijskog zaljeva možda je bilo dom nekima od prvih ljudskih populacija izvan Afrike, spominje se u članku objavljenom u časopisu Current Anthropology.
Jeffrey Rose, arheolog i istraživač sa Sveučilišta Birmingham iz Ujedinjenog Kraljevstva kaže da područje unutar i oko ove "Oaze Perzijskog zaljeva" moglo udomiti ljude prije više od 100 000 godina prije nego ga je prije otprilike 8000 godina progutao Indijski ocean. Rose'ova hipoteza uvodi "novu i značajnu postavu likova" u ljudsku povijest Bliskog Istoka te sugerira da su ljudi možda osnivali stalna naselja u regiji tisućama godina prije nego što su dosad pretpostavljali važeći migracijski modeli.
Posljednjih godina arheolozi su pronašli dokaze čitavog vala ljudskih naselju duž obala zaljeva starih otprilike 7 500 godina. "Tamo gdje je prije bilo svega šačica rasutih lovnih logora, iznenada se pojavilo 60 novih arheoloških nalazišta, doslovce preko noći" kaže Rose. "Ova se naselja razmeću kvalitetno izgrađenim, čvrstim kamenim kućama, dalekosežnim trgovačkim mrežama, savršeno ukrašenom lončarijom, domaćim životinjama pa čak i dokazima jednog od najstarijeg broda na svijetu."
No kako to da su se toliko visoko razvijena naselja javila tako iznenada, bez prethodnih populacija pronađenih u arheološkim zapisima lokacija? Rose vjeruje da dokazi o tim prethodnim populacijama nedostaju jer se nalaze ispod zaljeva. "Možda nije slučajnost da se otkriće tako izvanredno visoko razvijenih zajednica duž obale podudara s potapanjem bazena Perzijskog zaljeva prije otprilike 8000 godina" kaže Rose. "Ovi novi kolonizatori mogli su doći iz središta zaljeva, protjerani rastućim razinama vode koja je potopila nekad plodne pejzaže u vode Indijskog oceana."
Povijesni podaci o razini vode pokazuju da je, prije poplavljivanja, zaljevski bazen mogao biti iznad vode prije otprilike 75 000 godina. To bi ga činilo idealnim skloništem od surove pustinje koja ga je okruživala, sa slatkom vodom koju su donosile rijeke Tigris, Eufrat, Karun i Wadi Al Batin te podzemni izvori. Kad su uvjeti bili najsušniji u okolnom zaleđu, zaljevska oaza mogla je biti u svom najvećem dosegu kao izloženo kopneno područje. Na svojem vrhuncu izloženi bazen mogao je biti veličine Velikog bazena, kaže Rose.
Dokazi također pokazuju da su moderni ljudi mogli živjeti u ovoj regiji čak i prije nego se oaza našla iznad vode. Na nedavno otkrivenim arheološkim nalazištima u Jemenu i Omanu pronađeno je kameno oruđe različitog stila od onog istočnoafričke tradicije. To povećava mogućnost da su ljudi naseljavali južni dio Arapskog poluotoka još prije 100 000 godina ili više, kaže Rose. To je daleko prije nego što su procijenili moderni migracijski modeli, koji prvu uspješnu migraciju u Arabiju smještaju u razdoblje prije između 50 000 i 70 000 godina.
Zaljevska oaza mogla je biti dostupna ovim prvim migrantima, i mogla je osigurati "utočište za vrijeme ledenih doba kad je velik dio regija bio nenastanjiv zbog pretjerane sušnosti" kaže Rose. "Prisustvo ljudskih skupina u oazi iz temelja mijenja naše razumijevanje širenja ljudi i kulturološke evolucije na starom Bliskom Istoku." Također, to nam daje naznake da su ključni dijelovi ljudske evolucijske slagalice možda skriveni u dubinama Perzijskog zaljeva. Članak Jeffrey I. Rose-a zove se "Novo svjetlo ljudske prapovijesti u arapsko-perzijskoj zaljevskoj oazi" i objavljen je u časopisu Current Anthropology 51:6 u prosincu 2010.


Izvor: http://www.znanost.com