Dok su drugdje vladali dinosauri, Saharom su dominirali krokodili

Patuljasti, veparski, psoglavi i palačinkasti krokodili živjeli su prije više od 60 milijuna godina u pustinjama Gadoufaoue i Tenera u Nigeru. Najnovije je to otkriće paleontologa Paula Serena, kućnog istraživača National Geographica. Serenova su otkrića u novije vrijeme niz neobičnih saharskih krokodila koje je predvodio Anatosuchus, patuljasti krokodil ne duži od metra, s izdigntim osjetljivim nosom.


Gmaz vegetarijanac
Kaprosuchus ili veparski krokodil dug šest metara imao je tri para prenaglašenih očnjaka koji podsjećaju na kljove. Ništa mu nije moglo uteći kad bi mu se nad plijenom zaključale čeljusti. Po mnogo karakteristika kostura reklo bi se da je bio okretan i dobar trkač, što je posebno neobično za hladnokrvne gmazove. Okretan j bio i patuljasti “psoglavi” krokodil koji je bio vegetarijanac, a štakorasti je krokodil donjim sjekutićima prekopavao tlo. Najneobičniji je bio Laganosuchus, palačinkasti krokodil čiji su ostaci pronađeni u Nigeru i u Maroku, pa se sluti da je bio raširen, ili je pak Sereno imao puno sreće. Na tijelu od šest metara imao je metar dugu pljosnatu glavu i čeljust s vrlo sitnim zubima. Lovio je ribu mirujući u plićaku razjapljenih čeljusti. Izumro je prvi od svih saharskih krokodila.


Hladnokrvni miljenici
Biti kućni istraživač NG-a, kao što je Sereno, znači da nakladnik u njegov istraživački nos ima beskrajno povjerenje. A 52-godišnjak rodom iz Napervillea (Illinois) može se pohvaliti s najmanje 19 otkrića fosila nepoznatih vrsta te senzacionalnim iskapanjem groba stanovnika Sahare iz kamenoga doba, u vrijeme dok su ondje bujale džungle, kraljevali lavovi, nosorozi, žirafe i antilope. Iskopavao je fosile u pustinjama kineske Unutrašnje Mongolije, Argentine, Maroka i Nigera. Posebno je plodan njegov “saharski opus”. Počeo je otkrićem posljednjega dinosaura, 13. u njegovoj karijeri – afričkog pterosaura, letećega pragmaza. Širom svijeta postao je poznat po otkriću saharskoga čudovišta Sarcosuchusa imperatora u istraživanjima od 1997. do 2000, fantastično očuvanih ostataka superkrokodila koji je ondje žario i palio prije 90 milijuna godina. Narastao bi do dužine od 12 metara i bio bi težak osam tona.
– Priroda se i u ovom slučaju poigrala poznatim obrascem evolucije: jedna se vrsta uvijek pokuša razviti prema divovskim tjelesnim proporcijama i opstati s tim osobinama – kaže Sereno. Superkrokodilu, iako je bio zastrašujuće moćna zvijer, nije bilo spasa kad su se saharske močvare počele isušivati i pretvarati u guštare i savane kojima gospodare sisavci.



Izvor

Pa zašto ne. Klima se mijenja stalno. Gdje je danas pustinja možda jednom bude mora ili naopako

Kikica je napisao/la:

Pa zašto ne. Klima se mijenja stalno. Gdje je danas pustinja možda jednom bude mora ili naopako

slažem se

jer mi cjelo vrijeme kad razmišljamo sudimo po svom životnom vijeku a u odnosu na planetu zemlju i svemir to je tako nemjerljivo kratko