SAMO TI

Kada bi mi zatvorili oči
ja bih te opet pronašla
i kada bi mi zarobili dušu
opet bi se zvala tvojom...
iz srca kad bi iščupali ljubav
našlo bi opet put do tebe
i noge kada bi mi vezali,
same bi krenule ka tebi...
svi putevi me samo tebi vode
sve što vidim si samo ti
nebo je bez mjeseca i zvijezda
ako te nema tu...
samo ti mi venama kružiš
svuda te ima u svakom dijelu mene
moje si jučer i danas,
moje si sutra....moje si sve...
ako postoji mir na ovom svijetu
taj mir si ti u meni
nemirne su noći kada mi u san ne dođeš
još nemirniji su dani kada te nema...
hvala ti što postojiš
hvala što si dio moje stvarnosti
moj pratioc na životnoj stazi
moj dosanjani san...
pogledom me rastopi
usnama zarobi
dušu zovi svojom
samo ti to možeš, samo ti to znaš...
sve je moje sada tvoje
iza nas ništa ne postoji
ispred nas su prostranstva sreće
uzmi me za ruku,
i odvedi tamo, daleko, daleko
samo ti znaš put...

Kada jednog dana glava mi klone



Kada jednog dana glava mi klone na jastuk tvoj,
Kada prestane ovaj kratak život moj, znaj draga
Da ne napuštam tebe ja! Ostajem zauvijek tu
U tvome naručju, pogledu, srcu, u tvome snu!
Ostajem čuvati sve ono lijepo što život nam dade,
I znaj da ću uvijek da ti se prikradem i malo snage
Dadem za korak više, kada ti srce bude tiše!
Ja ću te pomilovati, nad tobom bdjeti iako ću
Htjeti na usne poljubac ti spustiti, tvoje lijepo
Lice dodirnuti, neću moći, neću smjeti stajati na
Putu tebi i tvojoj sreći, ali znaj da ću ti uvijek doći
Kada me pozove srce tvoje, jer će zauvijek biti moje...©

jjbraddock @ 20:38

Anđeo



Nebesko stvorenje, nebeska sila!
Ko ptica, poleti čim raširi krila,
Savršen, bezgrješan, uvijek kraj nas...
U naš život donosi spas!




Štiti nas, gleda nas, za nas se moli!
Ljubi nas, liječi nas, vječno nas voli...
A mi još nismo svjesni toga,
Kako je dobro imati anđela svoga!




Moj anđeo najljepši je od svih,
Od svih nebeskih ljepota tih...
Ljepši od neba, ljepši od mora,
Ljepši od rijeka, ljepši od gora!




Moj anđeo je sakriven u tebi
I zato si nikad oprostio ne bi,
Ako bi nestao... Ah ti, anđele moj...
Ja želim biti samo tvoj!




Donosiš mi svijetlo kad je mrak,
Kad bez daha ostajem, ti mi daješ zrak!
No bojim se da ćeš zauvijek odletjeti u visine,
Toga se bojim... to moje srce brine!

By: Helios_1

MIRISNI PLODOVI DUŠE


Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.

Halil Džubran

Nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvoga osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovno sreo
prvi put ozbiljni a sada sa osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojega lica


Ivica Smolec 2004 god.

Ne slutiš koliko želim
da zaspiš na mom ramenu,
da sanjaš moje snove.

U sivilu proljetne večeri,
k tebi, tuđa djevojko,
želje mi nestašne plove.

© Ivica Smolec, 1974. (tuđoj djevojci)

Reci




Hoćeš li da pripremim večeru
ili da te ljubim?
Večer se spušta i ja se bojim
da te ne izgubim.

Ivica Smolec

Znaš gdje ćeš me naći



Ako me ikad potražiš,
znaš gdje ćeš me naći.
Naše jezero još uvijek te čeka
i čezne za tvojim prštavim smijehom
i kamenčićima
koje si samo ti znala
onako nehajno bacati u njega.
Voda je još bistra i zelena,
još je u njoj odraz tvojih očiju.
Kad viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas.
Ma što znače te duge godine?!
Ja sam još tvoj
i bit ću,
čija god da si sad.
Ako me ikad potražiš
u svojim snovima,
znaš gdje ćeš me naći.

© Ivica Smolec, 14. srpnja 2006.
(otvorenje izložbe novih članova Hrvatskog likovnog društva, Belot klub, Zagreb, 2008.;
časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 13;

Ne pričaj mi o ljubavi




Ne pričaj mi o ljubavi,
ne trebam slatke riječi,
krv mi se pretvara u vodu
kad god mi slažeš.
Želim tvoju ljubav
a ljubav nisu riječi,
ne želim tvoja usta
nego srce.
Ne pjevaj mi o ljubavi,
i ja znam složiti rimu
i znam da je lako opjevati laž.
Daj da pronađem
u tvojim zjenicama,
u tvojim postupcima,
u tvojoj brizi za mene,
istinu o našoj ljubavi.
Uzvrati mi ljubav,
ako možeš,
ali ne pričaj mi o njoj.
O ljubavi ću radije sanjati
sam.

Ivica Smolec, srpanj 2005

Nema na čemu moja B.....drago mi je da ti se sviđaju....meni su prekrasne...njegove pjesme

Volim te


Volim te vise od cvijeca
Vise od gora
Volim te vise
I od plavoga mora
Volim te vise i od juga, i od duga
Od modrine svetoga neba
I od zraka koji mi treba.

Voljena zeno znaj da je moja
Ljubav veca nego Troja
Nego Sparta i Antika
Nego slatka romantika
Veca je i od zime i od ljeta
Moja ljubav je veca od cijeloga svijeta.

Moja ljubav je snaznija
I od morskog vala
Njeznija od maestrala
A jaca je od maca
Ni bonaca nije tako cista
Tako lijepa
Kako blista
Moja ljubav poput stita
Moja ljubav prema tebi je vjecna i istinita


Preuzeto sa: http://mrvicak.blog.hr

NOĆNE ŽELJE



Kap ljubavi poželjeh noćas na
Zapešću mojih ruku pa
Da te dotaknem ovom strašću
Što na dlanovima mojim drhti,
Ta te dotaknem pogledom duboko
U nutrinu tvoje duše,
Kap mirisa nježnosti tražim na tvojoj koži
Što sunce ostavilo je u rano jutro
I trag rose na stopalima koju
Skidaš kroz moje vrtove kradom,
Poželjeh te noćas kao nikada do sada
I nemir uzburka tišinu ponoćnu
Bez jasnih riječi, bez glazbe
Samo sitna zvonca ljubavi trepere
Na mojim vjeđama tražeći te
Prije ulaska u snove,
Kap ljubavi skinuti ću sa usana tvojih
Da želje noćne usrećim.

„utiha“

JUTARNJI OSMJEH



Jutarnjim osmjehom snove moje
Pod jastuke spremaš,
Budiš me dodirima leptira
Klizeći niz leđa,
Poljupce slažeš po ramenima
U buket želja,
Moje tijelo, moje tijelo drhti
Pod rukama tvojim i čeka,
Čeka taj slatki trenutak spoznaje
Kako jutro može biti zanosni početak
Novog dana,
Čeka šum žuborenja kojeg glas širi
Kao rijeka na izvoru
Od sreće, od radosti ili spoznaje
Kako će bujica strasti prokuljati
Provrijeti hukom rušeći se niz
Litice bedara gromoglasno,
Pjeneći se ljepotom zagrliti smirenje
U dubinama željenog.
Jutarnjim me osmjehom ljubiš spremajući
Moje snove pod jastuke.

„utiha“

KADA MJESEC OBASJA



Mogla bih kriviti mjesec u punom sjaju
Što nemir u sebi ćutim,
Mogla bih ovu navalu riječi
Koja me već danima proganja
Za nemir optužiti, ali ne mogu jer
Istina se skriva u želji za tvojim rukama,
U želji za tvojim usnama,
U želji za tvojim tijelom,
Vatrom kojom moje tijelo daruješ,
Istina se skriva u strasti
Kojom dane moje u raskošni vatreni
Ples pretvaraš,
Ples ljubavi iznad ponora strasti.
Mogla bih kriviti noć
Što nemir u misli moje unosi, ali ne mogu,
Istina je u čekanju jutra i tvog glasa
Sakrila svoje lice,
Lice prepuno čežnje,
Ruke pune nemirnog iščekivanja,
Usne vatrom strasti zapaljene,
Lice žene koja ljubi,
A mogla bih kriviti mjesec u punom sjaju
Za nemir tek da um zavaram.

„utiha“