hm...nisam htio biti pregrub u naslovu teme...ali, ima stvari koje me raspizde kad mi netko spomene humanitarne akcije...
zašto se ljudi kojima je potrebna pomoć sjetimo samo u mjesecu prosincu? zar je onda naše srce najhumanije?
zašto ne bi bila neka humanitarna akcija kroz cijelu godinu....

forumaši...moj savjet....jer sam ovo čuo iz prve ruke....
kad god čujete da neki izvođač radi besplatni koncert u humanitarne svrhe....NE NASJEDAJTE NA TO!!
jer to nije istina....sjećam se samo onog nazovimo ga humanitarnog koncerta DM-a i Lane Jurčević....
to je bila čista lopina u korist dotične gospođice Lane....
sav prihod od koncerta išao je njoj u džep.....u humanitarne svrhe išao je jedino novac koji su uplatili sponzori....
čak ne znam dal su one vrećice koje su prodavali u DM-u išle njoj....ne sjećam se....
ali, za ovo znam...takve stvari se pamte kad ih čuješ....

nakon što sam to čuo, više ne vjerujem takvim akcijama..radije uplatim 50 ili 100 kn nekoj obitelji na žiro račun kojima je stvarno potrebno....i maleni iznos može nekome donijeti osmijeh na lice.....

Doista, ponekad ima dosta ružnih zakulisnih igara oko humanitarnih akcija. Sad sam se sjetio i one obitelji iz Splita što su novac koji im je uplačen za bolesnu kćer utrošili za kupovinu stana i auta. Nadležne inspekcijske službe bi to sve trebale kontrolirati.

Uh, o tome bi se moglo puno pisati. No ne treba prestati pomagati zato što smo se jednom opekli ili čuli takve glasine...

Slažem se s Teom

Mislim da ovdje treba znati još jednu stvar - u tim situacijama postoje dvije strane - ona koja daje i ona koja prima. Oni koji daju mogu biti iskreni i često anonimni, oni svojim donacijama uvijek dodaju dobru želju za pomoć onima kojima je donacija potrebna. I oni koji žele porezne olakšice i samo površno razmišljaju o namjeni akcije, ili čak traže mogućnost samopromocije, što nije rijedak slučaj. Za njih je to davanje samo nedostatak negativnosti - dakle nisu napravili štetu svojim novcem, ali tim pristupom nisu sebi napravili puno dobroga osim prolaznog osjećaja zadovoljstva koji su možda imali.
No sa strane primatelja koji su obično stvarno u nevolji - svaka kuna ili dolar te pomoći može značiti razliku između života i smrti. Može se dakle s te strane i ne gledati i ne ogovarati izvor novca za humanitarne akcije i ne preispitivati motive davatelja dok je akcija pristojno izvedena tako da novac ne "curi" i da dolazi do onih kojima je namijenjen.
Ako se novac otuđi prije nego što dođe do primatelja, onda to ide na dušu onih koji su krali, a davanje druge skupine gubi svaki smisao, dok dobre želje i eventualne molitve one prve skupine možda mogu pomoći na nekom duhovnom planu. A žrtve ostaju žrtve. No zbog takvih događaja se ne treba samozadovoljno zatvoriti u svoj mali udobni svijet i prestati pomagati. Uvijek se nađe načina, a pomoć često trebaju i oni koji su u neposrednoj našoj blizini, ne samo žrtve na drugim kontinentima... Dakle, tko želi dati, naći će načina da daje.

Imam u mob. memoriran broj za djecu oboljelu od cp, pa kada ubacim malo veći bon nazovem, druge ništa.

Tako je i najbolje Kiki, donirati novac samo onima kojima je to 100% potrebno i gdje nema šanse za neke muljaže.

isto je tako i s onim 060 brojevima u kojima se donira 5 kuna. država pobere PDV a i
T-COM uzima neki postotak od provizije. Jako rijetko se telekom i država odriču svojeg djela.

Ja pomažem tako da u dječiji dom u Vk,nosim osobno i novac i stvari koje naumim...
to dam dječici osobno... a te humanitarne akcje dajem ja i za to,mada nisam sigurna gdje to završi...

Hvala Teo,jako sam slaba na dijecu...