Sve religije, oficijalne, manje oficijalne, sekte, cak i ateiste, priznaju jedan neobjasnjivi deo coveka, a to je Dusa.

E sada, vernik ce to objasniti Dahom Bozijim, to je vec
ultra-hardcore-vernik. Pametan covek, preispituje sebe i svoju veru u
svrhu boljeg razumevanja, nalazi nesto logicnija objasnjenja. A
nevernik mozda i ne veruje u Dushu, who knows?

Kako god, po istrazivanjima patologa, lekara i raznih specijalista,
nakon smrti ljudskog bica iz njegovog tela na neobjasnjivi nacin
nestaje tacno "21 gram" telesne tezine. Nije objasnivo gubitkom vode,
ili putem fekalija. Posmatrana je ogromna cifra mrtvaca. Znaci, iz
svakog tela je kratko nakon smrti (radi se o minutima) nestalo tacno
"21 gram" telesne mase, medjutim nije objasnjivo na koji nacin i gde.

Ako se setimo fizike i njenih zakona, znamo da masa ne moze da nestane,
moze samo da promeni oblik ili stanje. Medjutim, bas ta metafizicka
situacija, kada masa nestaje, ne promenivsi ni oblik ni agregatsko
stanje, nastaje nakon nase smrti.

Prvi ovakav experiment izveo je 1907 godine americki lekar Duncan
MacDougall, merenjem 6 osoba na samrti i merenjem leseva par minuta
nakon smrti. Nedostajalo je kod svakog tacno 21 gram. Psihostasija je
ime tog procesa, bar uslovno, jer se u osnovi "psihostasijom" definise
merenje ljudskog srca u starom Egiptu.

Zanimljivo je takodje, da su uz pomoc moderne psihostasije
danasnjice specijaliste uspele da izmere gubitak telesne tezine od 69.5
grama u trenutku u kome usledi klinicka smrt. Nakon toga, tih 21. gram
postaju simbolika, jer je to bio prvi podatak. Nije jos uvek
ustanovljeno, sta uslovljava diskrepancu izmedju 21. i 69.5 grama, tj.
razliku izmedju "prave" i klinicke smrti.

Sto se filma tice, DG, postoji naravno. Snimljen je pre par godina, u
glavnoj ulozi je fantasticni Sean Penn. Ako si odgledala film, radi se
bas o tom "gubitku duse" i nestanka tih famoznih 21. grama.

Evo vam malo literature o tome, koga zanima:

Fisher, Leo (2005): "Pokusaj merenja duse".
Goldstein, Dennis (1989): "Srce od celika".
Plashy, Karin (2002): "Merenje dushe u srednjem dobu i danasnjici".
zur Lippe, Rudolf (1988): "Sediste Duse"
Saleh, M. (1984): Tebanske grobnice i njihova sadrzina.
Izvor: diskusije
Vjerujem u tu teoriju i postojanje duše. Što vi mislite o tome?

Zar je važno koliko grama ima Duša?

U svakom slučaju zanimljiva teorija, čitala sam već o tome. Možda nije duša, no očito se radi o prilično predvidivom otklonu vage, ukoliko se netko sjeti vagnuti ljudsko tijelo prije i poslije smrti, po mogućnosti u nekakvim kontroliranim uvjetima. To je vrlo mala težina, možda se odnosi na zrak koji u potpunosti izlazi iz pluća (ako izlazi) ili na nešto drugo. Čitala sam fascinantan opis umiranja od Barbare Ann Brennan - vidovnjakinja opisuje kako se donje čakre kidaju u komadima i "istječu" iz tijela - možda se radi upravo o toj masi subatomskih čestica koje izlaze i ostaju nezapažene, a ako ih ima puno, možda se nakupi za tu razliku u težini. Sama duša prema opisu autorice u trenutku umiranja već je izvan tijela, pa se ono na vagi vjerojatno ne odnosi na to.

Vrlo mudar post Lux. Mislim da tu teoriju o težini duše proguravaju oni koji je možda na taj način žele dokazati na znanstveni način. Ali dušu ne utvrđuju nikakvi izračuni ni formule, dušu treba osjetiti u sebi dok smo na ovom svijetu.
Na žalost, mnogi je čitavi ovozemaljski život drže zatomljenu i ne žive život puninom kojom bi trebali.

Dusa nije uvijek u stanju da se ujedini sa ljudskim umom.... cak mislim da se moze naci zapletena u ljudskim emocijama... toliko duboko da nakon fizicke smrti izgubi orijentir u prostoru...nekada inteligentna osoba ima u sebi dusu pocetnika... zatvorenu za vanjski svijet.... napredna dusa se nekad nadje zatvorena pred zidom ljudskog mozga ...ali ako i pored svih otpora dusa ostaje i doprinosi ljudskom progresu to znaci da se dize iznad ljudskog ega.... bez obzira koliko puta se pojavljuje u razlicitim tijelima... dusa svaki put iznova pronalazi istinsko Ja… razmisljam koja je njena uloga u zivotu i koju je poruku nosila...
u drustvu nama bliskih dusa ne vidimo samo fizicki drago i blisko tijelo i um... osjecamo da sa tim osobamo imamo puno vise zajednickog nego sto to rijecima iskazujemo....nasa dusa zna ono sto nas um ne prepoznaje.... nasa dusa vibrira na istoj frekvenciji kao i bliska prijateljska dusa...bezbroj je takvih primjera samo treba obratit paznju na ljude oko sebe...i svatiti sta se desava u nama ...

Tako je, blizanko, jako lijepo napisano

Mislim da teorija o težini duše i u globalu teorija o postojanju duše ne drži vodu. Ne mogu objasniti kako ljudi posle smrti izgube ravno 21 gram, ali mislim da je taj podatak debelo za diskusiju. Kao i tvrdnja da ljudima nakon smrti i dalje rastu kosa i nokti.