Svi sveti (takoðer Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatolickoj Crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su vec kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog. Meðu narodom se obicno ovaj blagdan povezuje sa obilaskom groblja i ureðivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog. Osim u Katolickoj Crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj Crkvi, kao i u mnogim Evangelickim Crkvama.
Nažalost, vecina Hrvata ne spoznaje istinsku bit tih blagdana. Premalo se cijeni život i duhovna dobra, cak je i od ovih blagdana napravljen veliki biznis i danas okolina groblja izgleda kao neka tržnica, kradu se i preprodaju artikli sa grobova... Hrvati probudite se i postanine svjesni pravih vrijednosti.

Meni izrazito smeta šta se na taj blagdan "kite" grobovi ... a ostatak godine malokoji ima neki cvijet na sebi. Sijećati se treba kroz cijelu godinu, bez pompe i "kićenja"...sjećati se srcem i dušom.
A što se tiče krađe cvijeća sa grobova....no, niže od toga ne možemo spasti.

Potpuno se slažem s tobom Tana. Materijalizam je toliko obuzeo vecinu ljudi da se oni natjecu tko ce više potrošiti u "kicenju" grobova, a u dušama im je praznina i jad.

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. "Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".