odliča priča

aimeivana sve su super ...

fala, fala....

potrudit ću se stavit ih još

Jednog dana učitelj upita: "Po vašem mišljenju, koje je najvažnije religiozno pitanje?"
Dobio je mnogo odgovora:
"Postoji li Bog?"
"Tko je Bog?"
"Koji put vodi do Boga?"
"Postoji li život poslije smrti?"
"Ne", odgovori učitelj. "Najvažnije je pitanje: Tko sam ja?"
Učenici su počeli naslućivati kamo smjera, kadli su čuli kako učitelj razgovara s propovjednikom.
Učitelj: "Dakle, prema tvojoj tvrdnji, kad budeš umro, bit ćeš u nebu."
Propovjednik: "Da."
Učitelj: "A tvoje će tijelo biti u grobu?"
Propovjednik: "Da."
Učitelj: "A mogu li te pitati, gdje ćeš ti biti?"

Super su Adry priče...

Stvori Bog magarca i reče mu: Biti ćeš magarac, raditi ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve sto ti stave i živjet ćeš 30 godina. Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10? Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim. Zatim stvori Bog psa i reče mu: Biti ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš sto ti stave i živjet ćeš 25 godina. Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10? I usliši Gospodin psa i učini ga takvim. Onda stvori Bog majmuna i reče mu: Bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina. Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5? I usliši Gospodin majmuna i načini ga takvim. Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: Biti ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina. Čovjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina sto neće magarac, 15 sto ih odbije pas i 10 sto ne htjede majmun? I usliši Gospodin čovjeka i načini ga takvim. I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući sto mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.
" Zašto si išla tamo ? " upita je otac .
" Da utješim susjedu ! "
" A što si ti tako malena mogla učiniti da je tješiš ? "
" Sjela sam joj u krilo i s njom plakal ."

Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi , plači s njime !Ako se tvoj bližnji raduje , raduj se s njime !Ljubav gleda i vidi , osluškuje i čuje.Ljubiti znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem .Onaj koji ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti.Mi smo anđeli sa samo jednim krilom ; možemo letjeti samo ako se zagrlimo . ( Bruno Ferrero )

volim ovu priču....



Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogucnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluca. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na ledjima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pricali su o svojim porodicama, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je poceo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pricao o dogadjanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.

Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male camce u vodu.

Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijece svih boja. Veliko, staro i snažno drvece je uljepšavalo okolinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.

Kada je muškarac uz prozor detaljno opisivao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu bi zatvarao oci te zamišljao sve te slikovite prizore.

Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije cuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i sedmice.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguce, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.

Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi put ugledao vanjski svijet.

Konacno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.

Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Rece: »A, možda je htio usreciti vas?«

Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, glasoviti grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da dadne novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno onako kako mu učitelj zapovjedi.
Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atenu jer si spreman učiti mudrost."
Sav ponosan, učenik se uputi prema Ateni. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga tko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da netko izgleda tako blesavo."
Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" upita mudrac.
"Zato", reče učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!"
"Uđi u grad," reče mu mudrac. "Tvoj je!"