Moć ljubavi obnavlja






<blockquote><blockquote>Ne vjerujem
u Boga rođena iz nevolje;
u opojno sredstvo
kad život postane nepodnošljiv;
u neki otok spasa
kad se izgubi
tlo pod nogama
i ni na koga se više
ne može osloniti,
u svemoćno sredstvo
da ispunimo praznine naše nemoći.
U nemoći
Isusa koji trpi i umire
objavljuje se
moć ljubavi,
moć Boga,
koji u vatri svoga Duha
iznova stvara ljude i stvari,
obnavlja ih i dovršava.
Vjerujem u Boga, koji oprašta onima koji ga razapinju. </blockquote></blockquote>



Phil Bosmans

Hoću li ja u raj?

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj
a ja na niskom stojim.

Već ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se suhi k'o prutić
Usko je moje rame.

Nikomu neću praviti sjene
bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene
ako to ti je milo.

Ako Ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kod Tvojeg znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda.

Pa kada uđu kojim je dato,
i mjesta biti neće:
Nebo je malo, al' ništa zato...
Srce je tvoje veće...

(fra Bonaventura Ćuk)

ŽIVIM, AL NE U SEBI
Kople duše koja žudi da vidi Boga


Živim, al ne u sebi:
Živjeti tvoj život smijem
I mrem s boli što ne mrijem.


1. U sebi ne živim već,
Život bez Boga ne prija,
Mrtav on, ne živim ni ja;
Kako dakle živjeti?
Tisuć smrti podnijeti!
Samo Bog je život, mnijem
I mrem s boli što ne mrijem.


2. Ovozemni život taj
Smrtni život, živa smrt je
Dokle život s tobom strt je,
Doživotni smrtni jad.
Mili Bože, što ću sad?
Bolje žiće ufat smijem
I mrem s boli što ne mrijem.


3. Daleko sam od tebe:
Kako život da imam
A da smrti ne kušam,
Kako god mi gorka bila?
Jao meni, majko mila,
Gorku kob ja dalje pijem
I mrem s boli što ne mrijem.


4. Riba iz vode kad izađe,
Olakšicu sebi nađe:
U smrt ona brzo pade
I zaštitu smrt joj dade
Za svoj život smrti takvoj
Nadati se ikad smijem
I mrem s boli što ne mrijem.


5. Kad olakšat sebi mnim
U Otajstvu da te gledam,
Žalosti se većoj predam:
Ni tu te uživat neću!
To zadaje muku veću
Što vidjet te ne umijem,
I mrem s boli što ne mrijem.


6. Kad uživam, Gospode,
Nadom da te vidjet hoću,
Vidim i svu moju zloću
I bol mi se podvostruči
Te strah samo mene muči:
U nadi kad živjet mnijem,
Ja mrem s boli što ne mrijem.


7. Prekini mi život noći,
Bože, daj mi život dana,
Ne drži me prikovana
Tako čvrstim verigama;
Gle, muči me želja sama
Vidjet te u tminam tijem
I mrem s boli što ne mrijem.


8. Ko nad smrću plakat hoću
Nad životom svojim bijednim,
Dokle god me vezom jednim
Veže uza zemlju grijeh moj.
Kad će biti, Bože, oj
Reć po istini da smijem:
Živim, jednom već, ne mrijem?


Sv. Ivan Od Križa

VEČERNJI SUSRET


Isuse, dođoh Ti reći kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptati kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim.
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh, Ti se jadat u suton ovoga dana,
al motreć Tebe, išćeznu moja rana.


vlč. Zlatko Sudac

Čovjek bez Tebe


Gospodine!
Pustio si kišu
da ispere nečistoću,
a potom i savjest
da propituje zagonetni mûk.

Preosta nam otvoriti i drukčija srca.
Može li to čovjek,
bez Tebe?

U što smo pretvoreni?
Slični smo vrpci u koju se utiskuju
slike i riječi,
da bi otupile,
promijenile,
raščovječile,
postidile,
čovjeka umanjile,
u biti i poruci.

Čovjek je izrugan.

Tvoje malo stado,
koje okusi bljutavu sol,
klonuvši,
s mukom Ti ime izusti.

Dobro si svima ostavio,
poučio nas kako ga živjeti.
Zid se svednevice između nas učvrščuje,
protivštine bjesne.
Jesmo li mi drugima neprijatelji,
koji se danomice udaljujemo,
tereteći ga ljutnjom i strašću,
koje nas ne razlikuju?
Pomiješasmo li naša zla?
Odakle dolaze ubojite strijele?
Mrak prekri zemlju.
Uzalud svijetle zvijezde
i oboljelo Sunce,
dok sikćemo pobratimljeni sa zlom.

Je li to pokora za zlorabljenu slobodu?

Hoćemo li se spašavati jedan po jedan
ili ćemo biti Tvoja vojska,
koja će iznijeti tu muku,
okrećući i drugi obraz,
ne stideći se,
ne umanjujući dobro,
dajući i gornju haljinu,
biti drukčiji,
ne pitajući za žrtvu?

Gospodine!
Otvori nam srca!
Izbavi nas!
Spasi nas!

Moj Bog u četrdeset trećoj


Moj Bog u četrdeset i trećoj
Jednako vedar i nasmijan
Kao i prije deset ljeta
Uživa u licu zemlje
U igri plavih nebeskih zavjesa
Možda su upravo
Od njegova osmijeha
One blage bore na bijelome svodu

Moj prijatelj vjerni
Vjeruje u čudesnu moć radosti
I raduje se sa mnom
Svako mi jutro na uho šapne
Iz lađe izađi
Na more stani
Suncem se umij
Vjetrom obriši

Haljinu ljubavi moje
Na žalu ćeš naći
Odjeni je
Da ne ozebeš

Moj prijatelj u četrdeset i trećoj
Sve više me podsjeća
Na moju majku
Kad sam u njenoj blizini
Kao list na vjetru
Od sreće treperim

Anton Tamarut

DA ISUS DOĐE DANAS . . .

Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke magazine i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustit da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?

Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govorio ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?

Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga s tvojim najdražim prijateljima?
Ili bi se ponadao da oni neće navraćati dok On ne završi posjet?

Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom zastalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio,
da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom.
(nepoznati autor)

Slatke one vatre se spomeni,
Kojom srca užeći si htio;
U dušu si stavio je meni
I ja želim žar joj širit mio.
Jedna iskra slaba, o božanska tajno!
Može užeć ognja more veličajno.
Da daleko želim
Plam ti raznijet sveti, tog se, Bože, sjeti!

Sv. Terezija od Djeteta Isusa

AKO...

Ako te nitko ne voli, moja je radost voljeti te.
Ako plačeš, želim te utješiti.
Ako si slab, dat ću ti svoju snagu.
Ako te nitko ne treba, ja te trebam.
Ako si beskoristan, ja ću ti posvetiti pažnju.
Ako si prazan, ispunit će te moja punina.
Ako te strah, ja ću te nositi na svojim leđima.
Ako želiš hodati, ići ću s tobom.
Ako me zoveš, uvijek ću doći.
Ako se izgubiš, nemoj zaspati prije nego me nađeš.
Ako si umoran, bit ću tvoj odmor.
Ako griješiš, ja sam tvoje oproštenje.
Ako mi govoriš, oslovljavaj me s "ti".
Ako me tražiš, za tebe ću biti dar.
Ako me trebaš, kažem ti, ovdje sam u tebi.
Ako se opireš, ne želim te prisiljavati.
Ako si u tami, svjetlo sam tvojim koracima.
Ako si gladan, dajem ti kruh života.
Ako si nevjeran, ja sam vjeran.
Ako želiš razgovarati, bit ću tvoj sugovornik.
Ako me budeš gledao, vidjet ćeš istinu srca svoga.
Ako si u zatvoru, ja ću te pohoditi i osloboditi.
Ako se slomiš, ozdravit ću tvoje prijelome.
Ako se uprljaš, ne želim da spašavaš samo svoju prividnost.
Ako misliš da sam tvoj suparnik, znaj, ne želim biti iznad tebe.
Ako želiš vidjeti moje lice, gledaj cvijet, izvor, dijete...
Ako si odbačen bit ću tvoj saveznik.
Ako te svi zaborave, ja te zaboraviti neću.
Ako nemaš nikoga, imaš mene.
Ako budeš šutio, moja će se riječ nastaniti u tvom srcu.

N.N.

Riječi mudrosti

Ljudi su katkad
neuračunljivi, nelogični i sebični;
Ipak im oprosti!

Kad si brižan,
ljudi te mogu optužiti
da imaš sebične motive;
Ipak, budi brižan!

Ako si uspješan
steći ćeš i lažne prijatelje
i istinske neprijatelje;
Ipak, i dalje budi uspješan!

Ako si iskren i prostodušan,
ljudi će te pokušati prevariti;
Ipak, budi iskren i prostodušan!

Ono što ti izgrađuješ godinama
netko može porušiti u trenutku
Ipak, gradi!

Ako si spokojan, miran i sretan,
ljudi mogu biti ljubomorni
Ipak, budi sretan!

Dobro koje učiniš danas,
ljudi će zaboraviti sutra;
Ipak, čini dobro!

Daj svijetu najbolje što imaš,
vjerovatno neće nikada biti dovoljno;
Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš!

Ako pogledaš bolje, na kraju
Ipak je sve to između tebe i Boga
Nikad nije ni bilo između tebe i njih!

STIDIM SE

Kako sam mogao to učiniti?
Što će o meni misliti moji prijatelji?
Točno su registrirali.
Osjećam se kao da mi je odjeća skinuta.
Sada stojim tu, gol, raskrinkan.

Ali, zbog čega se zapravo stidim?
Moji prijatelji me sada vide drugačije.
Moja maskiranja im nisu više uvjerljiva.
Ne mogu ih zavarati.
Ljubomorno sam mislio
igrati svoju ulogu i očuvati "svoj obraz".

Očito to uopće nije bio "moj obraz".
Pažljivo montirane kulise,
sada djeluju srušeno i neuvjerljivo.
Kroz pukotine trošne zavjese izbija nešto,
što bih najviše volio sakriti.
Padam sa režijske stolice i otkrivam,
da je ono što sam inscenirao kao tragediju, bila komedija.

Razmišljam o tome, što izaziva moje osjećaje stida.
S otpalim ljuskama nestaje moje sigurnosti.
Osjećam se poput lažljivca uhvaćenog na djelu.
kako će drugi reagirati na novu situaciju?
Hoću li dočekati pakosno izrugivanje?

Stidim se.
Ali, pitam se, nije li dobro, stidjeti se?

Na sve negacije koje izreknemo kroz život, Bog ima pozitvne odgovore:

Mi kažemo: "To je nemoguće"
Bog kaže: "Sve je moguće" (Lk 18,27)

Mi kažemo: "Preumoran/a sam"
Bog kaže "Ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28-20)

Mi kažemo: "Nitko me ne voli"
Bog kaže: "Ja te volim" (Iv 3,16 i Iv 13,34)


Mi kažemo: "Ne mogu dalje"
Bog kaže: "Moja milost je dovoljna" (2Kor 12,9 i PS 91,15)


Mi kažemo: "Ovo ne mogu odgonetnuti"
Bog kaže: "Ja ću ispraviti tvoje staze" (Izr 3,5-6)


Mi kažemo: "Ja to ne mogu"
Bog kaže: "Ti možeš sve učiniti …" (Fil 4,13)


Mi kažemo: "Nisam sposoban"
Bog kaže: "Ja sam sposoban" (2Kor 9,8)


Mi kažemo: "… nije vrijedno"
Bog kaže: "Bit će vrijedno" (Rim 8,28)


Mi kažemo: "Ne mogu si oprostiti"
Bog kaže: "Ja ti opraštam" (1Iv 1,9 i Rim 8,1)


Mi kažemo: "Nisam sposoban/a"
Bog kaže: "Ja ću ti ispuniti svaku tvoju potrebu" (Fil 4,19)


Mi kažemo: "Bojim se"
Bog kaže: "Ja ti nisam dao duh bojažljivosti" (2Tim 1,7)


Mi kažemo: "Uvijek sam zabrinut/a i frustrirana/a"
Bog kaže: "Sve svoje brige bacite na mene" (1Pt 5,7)


Mi kažemo: "Nemam dovoljno vjere"
Bog kaže: "Svakom sam dao mjeru vjere" (Rim 12,3)


Mi kažemo: "Nisam dovoljno pametan/a"
Bog kaže: "Ja ti dajem mudrost" (1Kor 1,30)


Mi kažemo: "Usamljen/a sam"
Bog kaže: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću napustiti" (Heb 13:5)

TRAGOVI KORAKA U PIJESKU

Sanjah jedne noći,
kako šetasmo morskom obalom,
moj Gospodin Bog i ja.

Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo,
otkrih tragove stopala u pijesku.


Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad i posljednja slika pred mojim je očima preletjela,
osvrnuh se natrag i vidjeh,
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,
a drugi je iščeznuo.


Ti tragovi označavahu odsjeke mog života, meni ponajteže.
To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti onomad sve što imah predao, da te mogu slijediti,
tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"


Gospodin me uze za ruku i reče:
"Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog,
a pogotovo sam bio uza te u vrijeme tvojih patnji i boli.
Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku,
Tamo sam te na svojim rukama nosio."