što smatrate pod celibat i koja je njegova stvarna uloga?
da li ste ikad bili u celibatu? zašto.. zanimaju me konkretna iskustva?

zanimaju me sve prizme kroz kojih se na njih gleda, od tantričke do katoličko kršćanske.

također me zanima, što mislite tko bi trebao biti u celibatu, da li je to disciplina za odabrane ili za svekoliki puk?

Seks je prirodna potreba i celibat je glup.

i odricnje od bračne zajednice je glupo, svečenici bi bili bolji da imaju žene, celibat radi kontraefekte, pogledaj koliko ima sverčenika pedofila

u tome se slažem ne bi trebali biti u celibatu jer odricanjem od braka i bračnih dužnosti ne znači da su bliže Bogu, zatvaranjem u crkvene redove i samostane žive u izolaciji od vanjskog svijeta kao da bježe od nečeg i kao da će tad biti manje grješni

Ako čovjek odluči posvetiti život molitvi, kontemplaciji, nekom obliku intenzivnog humanitrnog rada i slično onda je normalno da želi ostati u celibatu, jer je jako teško gore navedeno prakticirati u ludnici koju stvara živahna obitelj (imam nešto slično oko sebe u ovom trenutku, vjerujte mi da znam što govorim) a i obveze prema obitelji su vrlo velike, osobito gdje ima više djece. Odricanje od bračne zajednice i seksualnih veza mora biti plod zrele odluke koja se od svećenika katoličke crkve ne očekuje prije 25. godine. Na celibat se nitko ne odlučuje na vrat na nos. Osim toga, to je svjesno odricanje s namjerom da se bračni život kompenzira služenjem Bogu. Oni koji odustanu, nisu prokazani u zajednici nego se od njih očekuju da budu u braku vjerni i dosljedni. Celibat kao formalno odricanje je dakle bez veze i ne znači ništa, njega treba uistinu živjeti da postane to što bi trebao biti.

Nadbiskup Milingo se oženio i papa ga je zbog toga zatvorio u samostan i javno djelovanje. Žalostan je takav celibat iz kojeg ne možeš izići ako jednom uđeš.
Bolje je biti onda svećenik u crkvi koja dopušta brak.

Celibat nije besmislen, ali ljudi o njemu premalo znaju.

Zapravo sam gore napisala dovoljno za početak, ali ste me preskočili na neki način.

To je normalno, nažalost. Čim se pojavi neka tema koja ima veze s crkvom, ljudi se nabruse i uporno se drže onoga za što vjeruju da je točno. Tako sam ponekad znala uporno postati slične postove s objašnjenjima, bez agresivnosti i bili su previđeni ili preskočeni kao da ih nema. Rijetko nalazim ozbiljne sugovornike kojima se da pogledati preko ruba vlastitih predrasuda. Ne kažem da sam sasvim izuzeta od toga... Pa ako hoćeš, komentiraj za početak ono gore

Humanitarni rad i molitvi ako se netko želi posvetiti je meni razumljivo, ali mi nije razumljivo da su u celibatu svećenici i redovnice koje žive u samostanu na nekom otoku daleko od ljudi kao da žele pobjeć od ostalog svijeta.

Ne vjerujem da se ne može posvetiti svom radu i svojoj obitelji. Možda sam neiskusna u tom pogledu (nemam još obitelj) pa ne shvaćam neke stvari, ali ako jedna žena može istodobno žonglirati karijeru i obitelj onda ne shvaćam zašto to ne bi mogao svećenik. Dakle taj dio mi je apsurdan.
Ali, kako već rekoh, ne znam puno o celibatu, osim nekih površnih ideja, pa vjerujem da sve to ima neki dublji smisao ... ima li?

Ne znam ni ja do 1074. godine svećenici su se ženili u rimokatoličkoj crkvi, dok papa Grgur VII nije uveo celibat. Po meni ako su mogli do 11. stoljeća mogu i danas. Nitno nikog ne sili da se ženi postojao celibat ili ne