Teo i ja smo nedavno vodili diskusiju na temi reinkarnacija ili uskrsnuće i došli smo do spoznaje da imamo različita poimanja toga što je duša u biti. Recimo da ti i ja Lux imamo isto poimanje toga što je duša, a Teo se ne slaže s tim, pa zato ne prihvača neka naša stajališta o celibatu. I dalje stojim kod toga da je definicija celibata koju si ti dala Lux u uvodu točna i da bi trebalo biti kako si napisala - da se svečenici drže one prave biti vjere.

Budem pogledala, nisam još stigla pregledati sve teme na forumu, a ni forumaše još nisam upoznala. Nadam se da je jasno da nisam zlonamjerna kad ovako raspravljam. Godinama razmišljam o takvim stvarima, puno sam čitala i već raspravljala s drugima, pa su mi se stavovi iskristalizirali, što ne znači da neću prihvatiti ono što mi drugi kažu - naprotiv.

Svima je jasno da si dobronamjerna i mudra osoba draga Lux,
puno nam značiš za forum!

Lux je dobra kao što kažeš Gorane.

prvo, u KC moramo razlikovati najmanje tri stvari:
1. Kristov slobodni poziv na celibat, isto tako i Pavlova preporuka onima koji to žele (i laicima)
2. na temelju toga-redovnički zavjet čistoće, s ostala dva zavjeta (siromaštva i poslušnosti), za one koji vole askezu.
3. crkvenu disciplinu dijecezanskih klerika KC, koja je nametnuta crkvenim, ljudskim zakonom zbog određenih razloga i potreba Crkve.

Nas ovdje zanima broj 3. to je dakle zakon koji obvezuje sve djecezanske (svjetovne) klerike KC, a to su: đakoni, prezbiteri (poznatiji i kao svećenici, premda naziv taj se odnosi i na biskupe) i biskupi. to je uvjet da bi netko postao klerik, pa se prije ređenja mora položiti prisega na takav život, pred biskupom ili njegovim ovlaštenikom, po propisanom obredu. nakon takvog izbora, dotični više nemože sklopiti ženidbu u KC, a pošto KC ne poznaje vanbračni spolni život..ta prisega ga veže čak i u slučaju da napusti svećeništvo ili bude otpušten iz njega: pa makar započeo novi civilni život, dok mu god papa neda specijalni oprost od celibata, nemože se oženiti. ovaj oprost se daje đakonima samo iz važnog razloga, prezbiterima jako teško, a biskupima, premda je moguć, ne daje se u pravilu nikako. oprost podjeljuje papa osobno za svaki pojedini slučaj, nakon dugog procesa, a onaj koji ga je dobio više nema gotovo nikakve šanse za bilo koju crkvenu službu, a dobije i pokoru za to. oprost je vezan isključivo za izlaženje iz klera, tako da je nemoguće da se netko oženi i nastavi svećeničku službu.

U KC zakon celibata ne vrijedi u tri slučaja:
1. đakoni i prezbiteri istočnih katoličkih crkava (grkokatolici, armenci, kopti..) mogu se oženiti prije ređenja, nakon ređenja ne, a biskupe veže celibat, to je univerzalni zakon za biskupe.
2. trajni đakoni u RKC, ako imaju minimalno 35 godina i dozvolu žene
3. bivši protestantski pastori koji prelaze u KC oženjeni, pa im se izlazi ususret. na taj način danas je 2% klera RKC u engleskoj zakonito oženjeno

u sva tri slučaja, naglašavam, ženidba se može sklopiti isključivo prije ređenja.

ako ima interesa, mogu pisati i dalje o tome, povijest, razlozi, mogućnosti..

Hvala na vrijednim informacijama Haim.

Sve se svodi na jedno, čovjek je u ovom životu spoj duhovnog, fizičkog i intelektalnog i suzbijati jednu komponentu bića - seksualnost, može dovesti samo do kontraefekata, sasvim sigurno ne povećava samo po sebi razinu duhovne svijesti. Svatko mora imati normalan seksualni život, normalno je imati partnera, trebalo bi biti normalno i za svećenike, celibat je najobičnija glupost i apsurd.