Ponekad me zezne aktualno tako da prethodno nisam vidio prvi post koji je Lux postala.
Lux, trebalo bi biti tako kao što si napisala i tvoje objašnjenje je logično. Bila bi potpuno u pravu da rimokatolička Crkva, koje sam i ja pripadnik, propovjeda vjeru u pravom smislu.
Da su svečenici svjesni duše, onda se pitanje o celibatu nikad ne bi ni povelo, to bi bila normalna praksa. Ali nije tako, masa svečenika ima potpuno krivu percepciju vjere i Boga.
Prikazuju Boga kao nekog strogog suca, recitiraju tekstove i masa njih živi potpuno raskalašeno, drže se celibata samo na papiru i sve to im se tolerira. Nisam postao svjestan svoje duše i Boga u pravom smislu u crkvi, tj. djelomično jesam, ali nikad ne bi potpuno razvio svoju duhovnost da nisam probao još nešto osim molitve, odlazaka u crkvu i poštovanja Božjih zapovijedi. Da nisam probao meditaciju nikad nebi razvio svoju duhovnost u pravom smislu.
A svečenici na misama samo recitiraju tekstove, nikad nas ne potiču na spoznavanje viših dimenzija duhovnosti i baš zato što večina njih nije dosegla potrebnu razinu duhovne svijesti (neki od nas su možda na višoj razini) celibat je u globalu zbog kompletnog stanja unutar Crkve paradoksalan.

možda on brižan nije mogao nać ženu pa je svih shebo

E sad mi već ima nekog smisla ...

Glede već spomenutih redovnika i redovnica koji se totalno izoliraju od svijeta:
Temeljna dužnost Crkve bi trebala biti pomoč bližnjemu u materijalnom, obrazovnom i najbitnije - duhovnom smislu (poticanje na razvoj duhovnosti u pravom smislu).
Dakle, ako oni žele razvijati svoju duhovnost - oni to mogu kao pojedinci van institucije Crkve, a ne unutar Crkve u kojoj žive na trošku poreznih obveznika kojima ne uzvračaju ni ono najminimalnije što sam gore naveo, već se izoliraju od svih.
A i Crkva u globalu je postala firma, a ne vjerska institucija, nikad mi svečenik nije došao u kuću i pitao Gorane kako si, jel ti što treba, dođe mi samo kad treba pokupiti pare.

Osim u rimokatoličkoj crkvi celibat postoji i u pravoslavnoj no na drugačiji način.
Svećenici kad su jednom zaređeni, više se ne smiju ženiti. Nikada! U mnogim pravoslavnim crkvama postoji veliki broj svećenika koji su ređeni a da prethodno nisu bili oženjeni. Takvi svećenici žive u celibatu. Nikada se više ne smiju ženiti.
Ali se smiju oženiti i ostati u braku prije nego postanu svećenici..., ali oni koji se ne ožene moraju obdržavati celibat.

Postoji i u budizmu, njihove razloge ne poznajem.

Kad bolje promislim Lux je dala odličnu definiciju kako bi to doista trebalo biti, druga je stvar što se pojedini svečenici ne ponašaju kako im dolikuje, ne streme onom ćemu bi trebali, pa je za takve svejedno da li su u celibatu ili nisu.

Nek se žene i imaju obitelj, ako ništa drugo popravit će demografsku sliku u HR.

Kad celibat ne bi bio važan, crkva ga ne bi tražila. Razlog je taj što svećenik mora posvetiti svu svoju energiju onome što radi, pa je bolje da nema obitelj, dok crkva sve ostale potiče na rađanje više djece. Ne znam, mislim da bi za svećenike prezbitere, dakle ove koji rade s ljudima u crkvama, celibat mogao biti ukinut na sličan način kao što je Teo gore opisao za pravoslavnu crkvu.
Kod židovske vjeroispovijesti je drugačije - kod njih se od rabina očekuje da ima ženu i što više djece, kako bi sposobnosti i odgoj prenio dalje. Na osnovi tog stava neki dokazuju da je Isus morao biti oženjen, jer bi u ono vrijeme bilo ravno grijehu i sramoti da nije bio.

U svakom slučaju uz zdrav i normalan obiteljski život dok su djeca mala, u obzir dolazi duhovnost u vrlo ograničenom obliku - nemaš ni vremena, a često ni volje za duhovne vježbe bilo koje vrste i samo čekaš da prođe dan da malo odspavaš, ako odspavaš...

Hinduisti su tom problemu doskočili tako što su život podijelili na doba učenja, doba kućedomaćina i doba koje je u potpunosti posvećeno duhovnosti, kad djeca odu ili su već odrasla, kad spolni odnosi više nisu bitni pa ih obično prestaju prakticirati, kad se posvete Bogu i tek nakon toga neki nastavljaju dalje kao učitelji drugih. Ja sam recimo još u fazi kućedomaćina Kod njih se također na celibat odlučuju ljudi koji svoj život posvećuju Bogu, bez obzira bili oni u celibatu od samog početka kao redovnici ili sadhui ili nešto slično, ili su se u to upustili nakon faze kućedomaćina.

Apostol Petar bio je oženjen pa nije imao probelma s duhovnošću i mogao se posvetiti crkvi i obitelji.

Hindusi su za mene razinu iznad svih religija po pitanju stupnja duhovnosti i pravog poimanja duše, jedino što ne vjerujem u reinkarnaciju. Službeno sam pripadnik RKC, ali u izgradnji svoje duhovnosti uzimam ono istinski dobro iz svake vjere. Jedan je Bog i jedan je pravi put.
Mislim da Isus nije zamišljao ovakvu KC i da je pravi celibat trebao biti u smislu koji je Lux ranije navela - kad bi svečenici bili svjesni svih aspekata i razina duhovnosti tako bi i bilo.

Ja sam pripadnik jedne od protestanskih crkava i tamo se pastori žene. Kome odgovara celibat i želi biti u njemu tko voli nek izvoli samo neka ga onda primjeni u vjeri kao što je to učinio apostol Pavao.