Gost
Gost
 |  Naslov: Roditelji napadnute bebe: Čudo je spasilo našu Malenu od manijaka s Bena...  pet 8 svi 2009 - 10:55 | |
| | Citat: | Dvomjesečna djevojčica lavljeg srca, koju je 18. travnja ove godine na Marjanu napao i iz kolica izbacio te teško ozlijedio psihički bolesnik Antonio H., jučer je, na blagdan svetog Dujma, napustila splitsku bolnicu, točnije Odjel pedijatrije, na kojemu je boravila posljednjih 10-ak dana.
Vozi na Hitnu, polako
Majku i oca napadnute djevojčice zatekli smo u bolničkoj sobi broj 37, kako se brinu oko svoje dvomjesečne mezimice, koju svi na Odjelu zovu Malena, a koja je u proteklih 20-ak dana izvojevala životnu pobjedu.
- Sretan sam, ne znam ni sam šta bi od sreće. Nakon noćne more koju smo proživljavali posljednjih 20 dana, ovo je najveća sreća u mom životu - na rubu nam plača govori otac, koji je želio ostati anoniman.
Za to vrijeme njegova je supruga bila pokraj Malene, koja je radosno vrtjela glavicom i igrala se igračkicom.
- Te subote bio sam na poslu, radim van grada i supruga me u jednom trenutku nazvala na mobitel i samo mi rekla: ‘Kreni prema Prvoj pomoći, molim te vozi polako i budi smiren’.
Mislio sam da je mala ispala iz kolica ili nešto slično, nikako nisam mogao povezati da ju je netko napao. Dok sam vozio prema bolnici, bio sam ‘lud’ jer nisam znao šta se dogodilo. Ženin glas je bio smiren, vjerojatno od šoka koji je preživjela, tako da nisam mislio da se desilo nešto strašno - priča otac napadnut djevojčice.
Međutim, pravi šok otac je doživio tek dolaskom na Hitni kirurški prijam KBC-a Split na Firulama, gdje je u suzama zatekao svoju suprugu. - Mala je jecala, ležala je gotovo nepomično na bolničkom stolu, nikakve vanjske ozljede nisu bile vidljive. Ništa mi nije bilo jasno. Odmah su nas poslali na kontrolni CT, nakon čega su nas odveli na dječju Jedinicu intenzivnog liječenja (JIL).
Sutradan ujutro, u nedjelju, ponovili su CT i taj pregled također je pokazao da operacija nije potrebna. Liječnici nam za to vrijeme nisu davali nikakve informacije. Moram istaknuti da se na dječjem JIL-u radi o vrhunskom timu liječnika i medicinskih sestara, kojima ništa nije teško i spremni su pomoći u bilo kojem trenutku.
Uz to imaju vrhunsku bolničku opremu i, kada smo supruga i ja postali toga svjesni, znali smo da će sve dobro završiti - govori otac. Sljedećih nekoliko dana bilo je najznačajnije za oporavak Malene i ti su dani za cijelu obitelj istodobno prolazili jako sporo i jako brzo. - Te dane nisam znao šta bih napravio, išao bih glavom kroza zid da sam mogao.
Sve je bilo u rukama liječnika i moje djevojčice koja se borila za svoj život. Neizvjesnost nas je ubijala. Stanje je tih prvih nekoliko dana bilo stabilno, iako je bila u komi i disala uz pomoć respiratora. No od srijede, dakle pet dana od napada, počinju se svakodnevno događati čuda.
U srijedu se probudila iz kome, odbacila je respirator, počela je jesti, supruga ju je počela dojiti... Svaki dan se događalo po jedno čudo. Nakon devet dana boravka na JIL-u prebacili su nas na Pedijatriju, odakle danas idemo kući - veselo kazuje otac.
Radost koju je mlada obitelj tijekom oporavka Malene doživljavala iz dana u dan, upravo je nevjerojatna.
Najtežih 20 dana
- Naše su emocije neopisive, ne znam šta bismo, najradije bismo skakali od radosti. Cijelo ovo vrijeme imali smo nevjerojatnu podršku od znanih i neznanih. S nama su pokušali u kontakt stupiti i hrvatski vojnici u Afganistanu. Ljudi na internetu davali su nam podršku, tako da smo imali osjećaj da sve te ljude poznajemo.
Naše obitelji su bile uz nas sve vrijeme i bez njih ne bismo izdržali. Cijelo vrijeme boravka naše Malene u bolnici uz njezin smo krevet. Na dječjem JIL-u nismo smjeli biti stalno prisutni zbog specifičnog liječenja, no na Pedijatriji smo stalno uz nju, po cijeli dan i noć. Za sedam dana, idući ponedjeljak, moramo doći na kontrolu.
Bit će tu još puno kontrola, ali najgore je iza nas. Nisu nam rekli da je stavimo pod ‘stakleno zvono’ - zaključuje otac. Na nekoliko minuta uspjeli smo i majku privoljeti da iz bolničke sobe iziđe na hodnik i kaže nam nekoliko riječi.
- Ponovno smo shvatili radost života u punom smislu te riječi. Malena je odlično, ona je ‘ona stara’, ja sam joj majka, ja to najbolje znam.
Zlato moje mi se stalno smije i guguće. Mogu živjeti još sto godina, ali ovo je bilo najtežih 20 dana u mom životu. Sreća moja se sama, uz pomoć liječnika i sestara, izborila za svoj život - vidno uzbuđena rekla je samo nekoliko rečenica i vratila se kod svoje Malene. sd |
baš mi je drago zbog ove malene bebice koju je nasilni manijak bacio iz kolica kad je imala samo mjesec dana....
pokazala nam je svima kako se treba boriti za život....želim joj svu sreću u životu....
samo hrabro naprijed... |
|
tana
VIP član
Broj postova: 12493
Registration date: 29.09.2008
| | Naslov: Re: Roditelji napadnute bebe: Čudo je spasilo našu Malenu od manijaka s Bena... pet 8 svi 2009 - 15:08 | |
| Ajde super, drago mi je da se nije dogodila još veća tragedija. Bravo mala 
_________________
...Smile, whats the use of crying?
Youll find that life is still worthwhile
If you just smile...
|
|
![[Vrh]](http://hitskin.com/themes/13/07/82/i_up_arrow.gif){kind=icon}
Calendar
